Jeste li primjetili kako i po najvećim vrućinama dostavljači Wolta i Glova, ali i ostali radnici iz Nepala nose odjeću dugih rukava, čak i debele jakne, a nerijetko i vunenima kapama i maramama prekrivaju lice? Oko njih hodaju ljudi u kratkoj laganoj i u pravilu svjetlijoj odjeći, a većina njih u tamnim bojama "pilota" okolo u onome što domaći ljudi nose za vrijeme najhladnije zime. Tako su odjeveni i u rijetkim prilikama kad ne rade, a sličan je modni izričaj vladao i tijekom prosvjeda dostavljača Wolta u Zagrebu tijekom iznimno vrućeg srpanjskom dana.
Na skoro 30 stupnjeva, nekidan je Splićanki na vrata stana s paketom hrane stigao dostavljač iz Nepala. Bio je odjeven u dugu tamnu sportsku odjeću, komibiniranu s Woltovom svijetlo plavom bojom uniforme, ali i sa zimskom kapom i licem gotovo potpuno prekrivenim maramom. Samo oči su mu se vidjele. Kad ga je začuđeno upitala zašto je tako odjeven usred ljeta, samo se nasmijao i jednostavno odgovorio: "Ne želim pocrniti.“ Njegova izjava možda zvuči neobično u dalmatinskom kontekstu gdje se preplanuli ten često smatra poželjnim, no otkrio nam je i mnogo dublju društvenu priču o fenomenu poznatom kao "colorism", odnosno dikskriminaciji po boji kože. Pojam je to vrlo sličan rasizmu, no postoji razlika: rasizam diskiminira ljude na temelju rase ili etničke pripadnosti i uključuje cjelokupnu rasnu ili etničku grupu, a kolorizam bi bio predrasuda prema ljudima na temelju nijanse kože unutar iste rase ili etničke grupe.
Zašto, dakle, Nepalci i ljeti nose duge rukave i prekrivaju lice? Malo smo istraživali i doznali kako za takvo odijevanje postoji više vrsta razloga - tu su oni praktični, poput zaštita od sunca, prašine i insekata, pa i održavanje tjelesne temperature jer sloj tkanine stvara barijeru protiv pregrijavanja. No, jedan od ključnih razloga ipak je – izbjegavanje tamnjenja kože. U nepalskom društvu, kao i u većem dijelu južne Azije, svjetlija koža često se povezuje s višim društvenim statusom, ljepotom i uspjehom.
Stereotipi
Prema antropologinji Kalpani Jha, diskriminacija temeljem boje kože u Nepalu usko je povezana s kastinskim i etničkim podjelama. Oni tamnije puti, suočavaju se s predrasudama od strane dominantnijih zajednica svjetlije kože, piše Katmandu post.
Istraživanja pokazuju da djeca u Nepalu već od malih nogu usvajaju stereotipe – da su Madhesi tamniji, a Pahadi svjetliji, što dugoročno oblikuje njihovo samopouzdanje i društveni položaj.
U knjizi The Routledge International Handbook of Color autori Ravi Shankar i Sabita Paudel naglašavaju da je tržište krema za posvjetljivanje u Nepalu u stalnom porastu, a reklame obećavaju uspjeh i društveno priznanje onima koji postanu svjetliji, piše Taylor & Francis.
Mediji u Indiji i Nepalu preplavljeni su oglasima koji promiču poruku da imati svijetlu put znači biti lijep. Brendovi poput Fair & Lovely, Fair & Handsome i Garnier Men’s zarađuju milijune na opsesiji svjetlijom kožom. "Odjeća je jedina stvar koju treba razdvajati po boji,“ stoji u jednom komentaru protiv colorisma, no u svakodnevici se i dalje djecu uči da sunce treba izbjegavati, a bajke i lutke glorificiraju svjetloputu ljepotu.
Fenomen colorisma nije ograničen na Nepal, već je raširen širom južne Azije – od Indije i Pakistana, preko Šri Lanke do Bangladeša. No, prizor u Splitu pokazuje kako su globalne društvene norme zakucale i na naša vrata. U zemlji gdje se preplanulost povezuje s ljetom, morem i zdravljem, naići na dostavljača koji na +30 skriva kožu da ne potamni postala je svakodnevna stvar. I tužna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....