Na kultnoj Kalelargi u ovo ljetnje doba, ali i ne samo ljeti, sresti ćete mnoge znane i neznane osobe iz društvenog, sportskog, kulturnog i drugih sfera života Zadra i šire. Upravo ovih dana jednog od njih inficiranog sportom zatekli smo u društvu, a on junak ove priče, koji prati sport, a poglavito košarku i KK Zadar preko 60 godina (od 1965. godine), a ima 71. godinu života. Sigurno da za njega nitko ne može reći da ne poznaje tu „materiju“ kako se igra i sve što se u njoj dogodilo upravo ovih godina, on je Nenad - Neno Santini.
Neno nije nepoznata osoba, pače poznata je iz društvenog (bio direktor banke, društveno politički djelatnik..), te sportskog života kako Zadra tako i njegova Turnja (predsjednik NK Croatia, zatim vaterpolo kluba) i druge dužnosti, sve je obavljao volonterski. Pratio je Neno KK Zadar u svojoj mladosti, a i sada je pretplatnik za utakmice, nijedna ga utakmica ne mine, tako je bilo i na gostovanju u bivšoj državi od Beograda, Čačaka, Zagreba, Ljubljane, pogotovo kada je bio student. Kažu njegovi prijatelji da dok je studirao svaki dan je kupovao Slobodnu Dalmaciju i Sportske novosti, od marende za koju mu je otac slao novce da je kupi, no on je očevidno zamijenio „obroke“ i bili su mu u čitanju. Za njega nam je jedan njegov prijatelj kazao:
- On je i sada čovjek koji odbija biti prošlost u sportu, karakter u najčistijem smislu riječi, ne zna gubiti i sad u ovom svom životnom dobu je „softicirano navijačko oružje“ za svoj klub. S punim pravom reći će što misli o događanjima na parketu, radoznao aktivnog uma, pun energije kada je sport u pitanju, te želje za novim iskustvom. Čovjek nemirna duha u mladosti je bio igrač nogometa, košarke, vaterpola i dr. sportova, kazuje nam njegov prijatelj Ante.
Neno je uvijek znao za svakog od igrača, privrženika sporta, naći dobru i lijepu riječ, no kada bi se po njemu, a bio je kažu nam njegovi prijatelji u pravu kod dosuđenih faula - krivo dosudilo košarkašima Zadra i inače njegovim klubovima, znao bi i agresivno reagirati, ali s dozom obzira, bez šaka, udaranja i slično, više riječima – verbalno, ako bi pogriješio - isprika je slijedila. Svjetske košarkaške dragulje upoznao je kao student, Krešimira Ćosića preko prof. Ante Kolege – Bage, a Josipa Pina Gjergja preko prof. Stjepana Kaurlota sredinom 80-tih godina.
Ispričao nam je jedan detalj na susretu u Beogradu, Crvena zvijezda – Zadar, kada je ponio sa sobom na utakmicu ne samo on, nego i njegovi prijatelji studenti naranče, u jednom momentu Neno je „itnio“ naranču koja je pala na zapisnički stol dok je Krešo protestirao na njemu i taj susret Zadar je izgubio košem razlike u posljednjim trenucima. Za to nije imao nikakvih sankcija, no Neno je nakon izvjesnog vremena na Kalelargi susreo Krešu, priznao mu da je on bacio naranču u Beogradu, ovaj ga je zagrlio i odveo na piće, dakako oprostivši mu.
Stižu ga sjećanja pa nam je ispričao priču kako su on i prof. dr. Ante Kolega-Bage išli na utakmicu Zadra u Čačak. Njih dvojica su nadjačali njihove navijače, a za što su ih ovi počašćeni pljeskavicama s kajmakom i sretno se vratili u Zagreb, Neno na studije, a Bage na posao. Bilo je u njegovom sportskom praćenju mnogo ovakvih i sličnih događanja, a sada Neno kao umirovljenik vodi svoje unuke na košarku. Još je aktivan promatrač i čitač svega što se događa u KK Zadru, ali i općenito sportu. Pitamo što misli o ovim posljednjim događajima velikih tenzija, bacanja zapaljive naprave – petarde – topovskog udara ili slično tome u dvorani Krešimira Ćosića nedavno i upravo u i pred dane velikog Kreše. Onako ljut i frustriran, kazao je:
- Upravo smo rekli da vodim svoje unuke na utakmice. Želim ih usmjeriti u sport, još su mladi u vrtiću - predškolac jedan i drago mi je da se uključio u sport, on moj Vice izabrao je atletiku i nogomet. Ovo što se dogodilo u Krešinoj dvorani sa tim je teror, srića Bog pa se ništa nije dogodilo nitko ozlijeđen. Mi smo u naše vrijeme znali raditi spaćke no ovako što ni u ludilu. Osuđujem ovaj način izražavanja – nezadovoljstva, zadovoljstva ili već kakvog navijanja, čega li. Treba se žustro reagirati na to jer ako se netko ozljedi samo radi toga što je na utakmici tad je kasno. Pa sa mnom je dite može ga nešto udariti, njega, mene bilo koga i što onda, bolje je spriječiti nego liječiti.
Nećemo vas zadržavati – puštamo vas unučadima no recite dokad ćete pratiti sportska zbivanja?
- Što vam reći na to, nego da dok budem moga i dok me služi zdravlje sigurno da ćete me naći na Višnjiku – u dvorani Krešimir Ćosića, Stanovima, na bazenu, gdje pratim naše klubove. Našoj djeci bi poručio navijate za svoje, poštujte protivnika, kazao nam je na kraju Neno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....