Čim se zaostaje za drugima, onda je liga nebitna. Pamti se kako su hrvatski klubovi slavili trofej ABA lige

ABA liga mijenja svoje ruho! I nije prvi put, jer je od svojeg postojanja nekoliko puta izvodila promjene, sve s ciljem unaprjeđenja kvalitete natjecanja koje se potvrdilo iznimno snažnim u europskim okvirima. Sama činjenica kako su unutra čak tri euroligaša – beogradski klubovi Partizan i Crvena zvezda te Dubai, koji se u regionalnoj ligi pojavio protekle sezone – najbolja je potvrda neoborivog zaključka o visokoj razini vrijednosti.

Jer, da nije tako, onda se kroz vrijeme njezinog postanka u priču ne bi uključivali klubovi: Maccabi (Izrael), Nymburk (Češka), Szolnoki (Mađarska), Levski Sofija (Bugarska), spomenuti Dubai te po novome Cluj-Napoca (Rumunjska) i BC Vienna (Austrija).

Nakon nedavne odluke vodstva ABA lige o proširenju iste na osamnaest klubova, podijeljenih u dvije skupine po devet, krenula je lavina osuda. Istina, bilo je i pohvala kako je riječ o kvalitetom zagrljenom natjecanju koje je u jednom trenutku, barem u kuloarima, bilo spominjano u formatu od dvadeset klubova. Ali, to se nije dogodilo jer se ABA liga strogo držala propozicija natjecanja, pa su izvan okvira ostali zagrebačka Cibona i Mornar.

Vukovi su svoju prigodu za ostanak u društvu najboljih propustili kroz kvalifikacije – preskočila ih je Ilirija i zapečatila njihovu najcrnju sudbinu otkako je ove lige – dok je crnogorski predstavnik, kao posljednjeplasirana momčad, sve do zadnjeg trenutka živio u nadi ostanka. Međutim, pravila su bila jasna i neumoljiva. Stoga će hrvatsku košarku predstavljati Zadar i Split, klubovi koji su se nedavno borili za naslov prvaka FAVBET Premijer lige.

Pogled unatrag zorno nam kazuje kako su upravo Cibona i Zadar doživjeli istu sudbinu – odnosno, oba kluba ponijela su titulu prvaka ABA lige, a sada su se, evo, izjednačili u ispadanju. Zadranima je to pošlo za rukom u sezoni 2010./2011., koja je bila iznimno turbulentna – promijenilo se podosta igrača i trenera. Sezonu je poveo trofejni Danijel Jusup, nakratko ga je zamijenio Tihomir Bujan, a zadnji „čavli” predani su u ruke Josipu Pinu Grdoviću. Uslijedio je ekspresni zadarski povratak, pod vodstvom Aleša Pipana, dok je Split čekao punih sedam godina za povratak u društvo odabranih.

Bila je to pandemijska godina, koja je prekinuta kolo prije kraja, pa su Split i Borac dobili prigodu kroz proširenje, kao najbolje rangirani u ABA 2 ligi. Iste sezone, Zadru je prijetilo ispadanje jer ih je u zadnjem kolu čekao ogled s Crvenom zvezdom u Beogradu, koji se nije dogodio. Poveznica između Zadra i Splita za „Žute” nije nimalo ugodna, jer je zadarska momčad u odlučujućem susretu, odigranom u dvorani Krešimir Ćosić pred šest tisuća gledatelja, Splićanima pokazala put u niži razred!

Ono što je porazno za našu košarku jest gola istina kako se Cibona, od kluba europskih razmjera, pretvorila u „ružno pače”! Možemo govoriti o nadmoći klubova iz Srbije, prije svega Partizana i Crvene zvezde, ali nitko od njih nije imao milosti za spas Cibone. Svi su se držali pravila igre.

Nije za nespomenuti kako su Zadar, Cibona i Split u samom začetku regionalnog natjecanja – koje je mijenjalo ime i prezime – bili snažna pozivnica za ostale sudionike. Eto, došao je trenutak da se Cibona oprosti od starog dobrog društva. Na vrijeme su se osigurali FIBA natjecanjem, iskoristivši financijsku ponudu Hrvatskog košarkaškog saveza, koji nije u najboljim odnosima s ABA ligom.

Ako bismo gledali kroz Cibonino „sunce na prozorčiću”, onda negdje između redaka možemo vidjeti „smokvin list” kojim su prekrili nikad tužnije razdoblje slavnoga kluba. Začuđuje pak razmišljanje određenih krugova kako se za njih pronašlo solomunsko rješenje – jer zašto bismo bili podčinjeni klubovima iz Srbije?

Da se bolje razumijemo, nije zgorega spomenuti koliko se slavila ABA liga u Zadru i Zagrebu kad se visoko u zrak podignuo pehar namijenjen prvaku. Čim se zaostaje za drugima, onda je liga, slikovito rečeno, nebitna.

Hoće li se Cibona, i na koji način i u kojem obliku, vratiti u ABA ligu – teško je pretpostaviti. Ono što muči zagrebačku momčad muči i Zadrane i Splićane, jer – uokvireni u trokut – svima su problem financije. Živjeti na „gradskim jaslama”, bez opsežnog traženja sponzora koji će naše klubove učiniti konkurentnima, misija je koja nema zalog za bolje sutra košarke u Hrvatskoj. U takvom scenariju profitiraju isključivo pojedinci, a to je ono što ne vodi naprijed.