Luka Modrić gostovao kod Slavena Bilića i pričao o probi u Hajduku: "Bio sam na Poljudu, ali su odlučili da je prerano za mene"

Hrvatski kapetan Luka Modrić je u gostovanju kod Slavena Bilića u emisiji (Ne)uspjeh šampiona otkrio i jednu epizodu iz svoje mladosti i nedolaska u Hajduk što je često bila tema.

Što se zapravo dogodilo i tko je donio odluku o mladom Modriću, činjenica je da je poziv došao s Poljuda, ali na kraju nije ostao.

- U Dalmaciji su više-manje hajdukovci. Tako sam bio i ja, tata pogotovo. Otvorila se prilika da mogu otići u Hajduk na pripreme, da se preselim igrat za Hajduk. Tata je to napravio mimo Zadra, mimo znanja pokojnog Tomislava Bašića – započeo je Luka Modrić i nastavio:

Tom Dubravec/Cropix

- Otišao sam dolje s današnjim kumom, bili smo neka dva tjedna. Imali smo utakmice, treninge i ljudi u Hajduku su odlučili da je prerano za mene i da to još nije to. Kad sam bio dolje, osjećao sam se da je to taj nivo i da mogu igrati. Dosta puta smo igrali utakmice Zadar-Hajduk, Zadar-Šibenik i više-manje pobjeđivali. Imali smo dobru generaciju, ja sam odlučio da sam spreman, ali u Hajduku su odlučili da je prerano.

- Ne znam je li to bilo zbog pritiska iz Zadra. Tomislav Bašić je imao utjecaj. Naljutio se na tatu jer me odveo mimo njegovog znanja. Naravno da sam bio razočaran jer se vraćam u Zadar, nisam prošao u Hajduku, misliš da nisi dovoljno dobar.

No po povratku u Zadra nije ga dočekala baš ugodna situacija. Zbog cijele situacije i odlaska prema Splitu kod kuće je bio „na ledu“

- Očekivao sam da ću nastaviti trenirati kao da ništa nije bilo. Međutim, Tomo Bašić je rekao tati: "Ako on nije dovoljno dobar za Hajduk, nije za nas." Tri mjeseca nisam mogao trenirati. Išao sam na neke posebne vježbe, na neke šipke, da bih se izdužio koji centimetar. Ne znam je li to pomoglo. Ali tri mjeseca nisam mogao trenirati, zamislite kako je to bilo.

- No svaki dan sam igrao na parkingu, ispred hotela, u školi, tako sam kompenzirao to što nisam smio trenirati. Tata je bio lud na njega. Bili su inače fenomenalni u odnosu, ali tu se naljutio. Ipak, nakon dva-tri mjeseca su sve izgledali i ja sam se vratio trenirati u Zadar. Poslije toga sam otišao u Dinamo.

Mairo Cinquetti/Nurphoto Via Afp

Je li te znalo uzdrmati ako bi ti netko rekao da nisi fizički spreman?

- Nije. Stvarno sam imao veliku vjeru u sebe. To me pratilo kroz cijelu karijeru. Dapače, to mi je bila samo motivacija za dalje. Nije me bilo briga za mišljenje drugih. Poslušaš, čuješ, ali mene je to samo motiviralo, pogotovo negativna mišljenja. Nisam mislio o tome da sam možda malen i slabašan. Nogomet nije samo snaga i visina, nogomet je puno više. Ne moraš biti visok 190, ne moraš brzo trčati na 100 metara. Nogomet je tehnika, glava, osjećaj. Puno je više komponenti. 

- I danas kad gledam nogomet, ljudi pokušavaju nametnuti agresivnost, brzinu, snagu, veličinu. Sve se mjeri u tome. Ali u nogometu je glava najbitnija i uvijek će biti. Nikad snaga i brzina neće prevladati nad tehnikom i glavom. Zato ljudi vole i gledaju nogomet.