Tko je bio Krešimir Ćosić, košarkaški vizionar, čovjek koji se podredio ovomu sportu, nepotrebno je isticati, jer o tomu zorno kazuju brojne publikacije raznih autora. Jedan od dugogodišnjih Krešinih kroničara bio je istaknuti i priznati novinar Jovan Kosijer kojem se odmah moramo zahvaliti što je iz poštovanja prema košarkaškom velikanu pristao pričati za Sportske novosti!
- Usudim se kazati: " Čudo od čovjeka i košarkaša"! Jedan od rijetkih koji je na temelju navedenog uspio napraviti izvrsnu simbiozu i njome uspješno vladati do kraja svoga života – uvodno će Kosijer kojeg smo upitali kako je bilo surađivati s Krešom?
- Iskreno, pravi užitak, jer je bio lagan sugovornik, ni u čemu nije komplicirao, baš kako je i igrao – jednostavno! A to nije lagano dosegnuti...Ne mogu se sjetiti da mi je u bilo kojem trenutku uskratio razgovor, naprotiv, uvijek smo pronalazili način za dobru komunikaciju. U ono vrijeme, posebice kad je otišao u Ameriku, pisali smo jedan drugom iz razloga što su telefonski razgovori bili preskupi. I tako sam iz tih pisama stvarao tekstove – prisjetio se veliki novinar čiji su komentari, izvještaji i razgovori, napose s košarkašima plijenili pozornost....
- Oko Kreše je uvijek bilo zanimljivih dogodovština. Nikad dosadno! Sjećam se kad smo se dogovorili naći u Ateni, na obilježavanju stote obljetnice košarke da bi odradili jedan razgovor. U to vrijeme bio je trener grčkoga AEK-a. Očekivao sam da ćemo tu priču obaviti u nekom od tamošnjih hotela, međutim, priredio mi je iznenađenje. Naime, došao je do hotela u kojem sam odsjeo i onako u svom stilu me pozvao u automobil. Ušao sam ne znajući što smjera, pokrenuo je vozilo i odmah mi rekao: " Kreni s pitanjima". Bio je to moj prvi i jedni intervju u životu kojeg sam odradio u pokretu! Vozili smo se Pirejem, nije bilo nimalo lako zapisivati, međutim, vrijedilo je i slušati, pamtiti i sutradan slagati tekst – sjetno će Kosijer, ali je ubrzo okrenuo priču prema osmijehu kojim je Krešo osvajao sve oko sebe...
- U tome je bio prvak svijeta jednako kao i u košarci! Nema situacije koju nije pretvarao u opuštanje, širio je dobru atmosferu i na sve imao odgovor začinjen doskočicama. Jednom zgodom sjedio je Krešo na terasi hotela " Pliska" u Sofiji i upijao svaki redak " krimića".U njegovoj blizini kolege reprezentativci razgovarali su o budućnosti sporta, dakako, košarke prije svega. Pamtim, upitali su ga: " A ti, Krešo ćeš ti u životu?" Brzo im je odgovorio: " Ne brinite, Krešo će u Ameriku po "šolde".Uslijedilo je: " Je li, a tko će maturu u Zadru položiti za tebe?" Nije se dugo čekalo na Krešin uzvrat: " Lako ću ja za diplomu, ona je napisan, samo ne znam tko će mi je podignuti u školi.To je problem!" Takav vam je bio Ćosić, uvijek spreman za bilo koje pitanje – podvukao je Kosijer prisjetivši se kako su također putujući u Sofiju toliko kartali da je njegovo društvo zaboravilo da su prešli granicu.
- Meni je u trajnom sjećanju ostalo vrijeme uoči odlaska na Europsko prvenstvo 1969.godine u Italiji, jer je Krešo u Beogradu na okupljanju reprezentacije Jugoslavije rekao da odlazi u Ameriku čim završi prvenstvo. Očito je to, prema mojem osjećaju, utjecalo na ishod finalne utakmice protiv Rusije, stekao sam dojam da su svi nekako potonuli i zato izgubili veliku utakmicu - prenio je svoje viđenje Krešin kroničar...
- Ne znam igrača kojeg su svi odreda cijenili, bilo da je riječ o klubovima u kojima je igrao ili u reprezentaciji. A sve to iz prostor razloga što je imao dušu i razumijevanje za svakoga. Znao je satima pričati na bilo koju temu i tražiti riječi kojima bi omekšao problem kojeg bi imao netko od njemu bliskih osoba. Onako vrckav i domišljat uvijek je pobuđivao posebnu pažnju. U mislima mi je zadarska priča koja oslikava Krešin veliki porok, telefonske razgovore. U jednoj prigodi pričao je s Brankom Perišom ondašnjim predsjednikom KK " Zadar", a razgovor je trajao predugo. Sutradan mi je kolega Rudi Galić svima poznati Ero rekao: " Moj Jovo, što je Krešo učinio Branku! Četiri sata su razgovarali, ne znajući da je Branko bio bos, pa se prehladio da smo ga morali voditi u bolnicu!" Jasno, bila je to zafrkancija kojoj sam se slatko nasmijao – nije mogao Kosijer još jednom suzdržati se od smijeha...
- Evo sjetih se njegovog neočekivanog dolaska na Kup utakmicu između Splita i Zadra. Idemo kroz hodnik, Krešo prvi, ja iza njega izlazimo prema terenu, publika skandira njegovo ime. Prilazi mu Vinko Bajrović i govori: " Tvoje mjesto je ovdje, tu ćeš sjediti:" A njemu će Krešo: " Dragi moj Capo, nisam došao sjediti nego igrati!" Možete zamisliti izraz Bajrovićeg lica, kao i svih u dvorani, jer je Zadar u tajnosti pripremao njegov dolazak iz Amerike. Zadar je te 1970. osvojio Kup, Splićanima je propalo pripremljeno veselje, ali to je sport – kazao je Kosijer poželjevši još ostati uz zadarski trofej, a splitsko razočaranje, koje je kasnije Krešo prenio u šalu....
- Odličan, pravi prijateljski odnos imali su Krešo i Rato Tvrdić kapetan Splita i suigrač u reprezentaciji. Pozvao ga je Rato kod njegovih kući, a majka mu je bila prava zafrkantica. I prije nego će ona nešto kazati, Krešo je u svom stilu ispalio: " Ajme meni što sam vam napravio, uzeo sam vam tri trofeja iz ruku "! A zašto? Jer su u momčadi Splita bili trojica braće Tvrdić. Kad sam već kod Rate, ne mogu ne kazati kako smo jednom bili s reprezentacijom bili u Kini. Ide Krešo prema meni i nosi mi fotoaparat te veli: " Evo to snimaj sve što ti se svidi!" Nakon obilaska znamenitosti i velikog broja "škljocanja", do mene je došao Rato i kaže: " Hajde da vidimo što si snimio za Krešu?". Uzeo mi je fotoaparat, izvadio film i okrenuo se prema suncu i kroz smijeh pozove Ćosića: " Evo, Jovo ti ništa nije snimio"! Vidite koliko je tih duhovitosti doticalo Krešu iz raznih kutova – razigrano će Kosijer i okrenuo se Krešinoj procjeni vezano uz priču zašto nije otišao u NBA iako su ga na draftu izabrali Lakersi ....
- I tu je Krešo pokazao svoju lukavost jer je, prema mojem mišljenu, procijenio kako svojom fizičkom konstitucijom neće moći odgovoriti na pravi način, držeći da je 82 utakmice previše! Sigurno je razmišljao da bi ga to fizički uništilo pa je odlučio vratiti se u Europu kojom je prokrstario te ostavio neizbrisiv trag. Od njegovog Zadra pa kroz druge europske klubove da ih sve ne nabrajam, ali svugdje je bio omiljen. O njegovom boravku u Americi i igrajući sveučilišnu košarku za BYU iz Prova, mogu samo ponoviti jednu rečenicu koju sam koristio u svojim tekstovima. "Ćosić je predvodio " Mačke" iz prova i donio im slavu kakvu nikad prije nisu stekle !" Koliko je njima značio Krešo dovoljno kazuje činjenica da i dan danas na sajmu knjiga u Zagrebu, Mormoni imaju svoj štand s knjigama o njemu. Takav je bio Krešo, neprocjenjivo bogatstvo, čovjek koji je na sve načine nastojao pomoći svojim prijateljima, a prijatelji su obožavali njega. Ta uzajamna povezanost ima nemjerljivu težinu koja traje u našim sjećanjima. Svoju dobrotu i košarkašku karijeru potvrdio je i okrunio uvrštenjem u Kuću slavnih. O njemu se jednostavno mogu pisati romani i hvala svima koji su njegov život prenijeli kroz publikacije – zaključio je Kosijer.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....