"Mama je u Zagrebu i osjeća se bolje - neizmjerna hvala novinarima!"

Na glavnom ulazu u zadarsku Opću bolnicu u srijedu  su sestra i brat Vesna i Boris Živko držali transparente na kojima je pisalo: "Imaju li stari i bolesni ljudi pravo na dostojanstvenu smrt?“ te "Jesu li ljudi u bijelim mantilima liječnici ili krvnici?“. Prosvjed su priredili zbog sudbine svoje majke Eve, a nakon što je starica prebačena u Zagreb, pismom nam se javila Vesna Živko. Evo što nam piše:

Samo da vas izvijestimo da je mama u Zagrebu i da se osjeća puno bolje. Ne trpi bolove u nepokretnoj ruci i nozi, jedino malo zapomaže kad mora duže ležati na boku, ali tek smo stigli. Jučer nas je dovezla Hitna pomoć iz bolnice direktno do moje kućne adrese u Zagrebu.

Zanimljiva su bila događanja u protekla 3 dana, ali evo samo kratke kronologije:

-nakon vašeg odlaska (srijeda) poziva nas zamjenik ravnatelja Edi Karuc i izvješćuje da je majka potpuno zdrava i da će sutra biti otpuštena iz bolnice. Mi ne odustajemo od prosvjeda, a ako treba štrajkat ćemo glađu sve dok ne dobije liječničku skrb kakvu zaslužuje i ne utvrde zašto je boli ruka i noga.

Liječnici s nama više ne komuniciraju, ali od medicinskih sestara doznajemo da je taj dan pozvan neurolog, navečer joj rade CT mozga. Srećom, nije bilo novih moždanih. Doznajemo da je bio i hematolog, usput čujemo da je bila i na ultrazvuku trbuha pa pretpostavljamo da ju je pregledao i internista.

Sve je u redu, smanjuje se i bol u ruci i nozi.

-Sutradan na dan otpusta (četvrtak) zove nas socijalna radnica iz bolnice, pita gdje da voze majku. Objašnjavamo da ona nije socijalni slučaj i da je vozimo u Zagreb čim joj bude bolje. Ona o tome, kaže, ništa ne zna, ali prenijeti će dalje pa će nas netko kontaktirati. Prolaze sati, nitko ne zove.

Navečer odlazim ponovno vidjeti kako je majka, u noćni posjet dolaze joj liječnik i liječnica - zamjenik ravnatelja Edi Karuc i dr. Teršak. Kažem mu da su nas zvali iz socijalne službe. On kaže kako čekaju naš poziv da im javimo kad ćemo doći po majku. Na moj upit: “znači, sad mi odlučujemo kad mama ide kući”? odgovara da ne, ali da to moraju znati kako bi na vrijeme mogli pripremiti otpusno pismo.

Budući da je majci ipak bolje, a i vikend je pred nama, odlučujemo da je vozimo u Zagreb sutradan.

-U petak ujutro odlazim ravnatelju s namjerom da nam pomogne u organizaciji prijevoza do Zagreba.

Istodobno zovu nas iz bolnice, kažu da je majka otpuštena i pitaju gdje da je voze. Odlazim glavnoj sestri i kažem da čekamo da nam se jave iz uprave u vezi toga. Nakon nekoliko sati glavna sestra dolazi s nalogom za sanitetski prijevoz i traži moju adresu. Već u 3 sata krenuli smo za Zagreb.

I sve to samo zahvaljujući sedmoj sili i snazi medija. Hvala vam. Neizmjerno i od srca hvala.