Nastavljamo objavljivati putopis zadarskog brice na pedalama Ive Morovića koji s prijateljima biciklama vozi drugu etapu do konačnog odredišta Nordkapp.
- Vozimo sve brže i lakše, tako smo 65 km odvozili za 3 sata. U gradu Suwalki stajemo na laganu okrjepu i da rasmislimo kojim putem ući u Litvu. Naime, postoji jedan veliki granični prijelaz, ali zbog velikog prometa ga želimo zaobići. Inače ovo je uski granični pojas između Bjelorusije i Rusije tj. ruske oblasti Kalinjingrad širok svega 65 km. Dogovor pada da idemo kroz šumu u Litvu. Prije same granice kontroliraju nas dvije granične policajke. Naravno sve je ok, malo se šalimo s njima i nastavljamo dalje. Ruska granica nam je 10 km udaljena. Put nas opet vraća na glavnu cestu gdje sve vrvi šleperima, pa nam nije baš ugodno za voziti. Iz štosa izabiremo smještaj u gradu Marijampole, kuća je kako kaže Mladen, prava Rusija, ja bih rekao kao muzej tj.kao da je ostala kakva je bila prije 100 godina. Navečer naručujemo hladnu litvansku juhu, specifične roze boje. Sastojci su cikla, jogurt, krastavci, kupus jaje i još dobiješ vruće krumpire, osvježavajuća.
Idući dan piše:
- Čekamo da stane kiša koja je padala cilu noć. Do Kaunasa imamo 60-tak km. I dalje nas prate žute plantaže uljane repice koja služi za industrijsko ulje, ali i za bio diesel. Ulaskom u Kaunas odmah se da primjetiti da je to grad košarke, svako drugo-trece dvorište ima koš. Europski košarkaški velikan Žalgiris je iz Kaunasa. Grad je lipi, ali su u tijeku radovi. Za ručak smo odabrali restoran Berneliu užeiga, poznat po svome rustikalnom uređenju koje podsjeća na stare litvanske gostionice. Jela su tradicionalna, a osoblje je odjeveno u narodne nošnje što dodatno doprinosi autentičnom doživljaju. Probali smo svašta, ali na preporuku kume Julie, inače Litvanke, probali smo Didzkukuliai ili cepelini, okruglice punjene mesom, gljivama ili svježim sirom, često ukrašene prženim nasjeckanim lukom i slaninom ili kiselim vrhnjem. To je prilično teško jelo! Savršeno je za obiteljska okupljanja ili hladne zimske dane. Nakon ručka smo obišli grad u kojem se sprema velika fešta povodom Dana grada. Spavamo negdje između Kaunasa i Vilniusa. Danas samo prevalili još 120 km ili sveukupno oko 800km, znači više od pola puta.
Nastavak slijedi:
- Opet kiša koja lagano rominja, a i puše hladni vitar sa sjevera. Nismo očekivali baš ovako brdoviti put do Vilniusa. Nismo ni krenuli - Mladen mijenja zadnju gumu. U Vilnius dolazimo kasnije od planiranog pa su svi bike shopovi zatvoreni da Mladenu poprave taj defekt sa puknutom žbicom. Ipak sve smo uspili napraviti u Dechatlonu. Spuštamo se u grad i opet kiša. U gradu je nekakav maraton pa je pola grada blokirano. U gradu se ima što za vidjeti. Neki lokalac nam preporučuje lokalni rock kafić sa hranom, bio je to pun pogodak, od hrane, ambijenta i glazbe. Do smještaja koji je na rubu grada dolazimo po mraku. Danas smo umjesto planiranih 70-tak km odvozili 101 ili ukupno 965 km - piše Morović i nastavlja:
- Dan je bio kao stvoren za vožnju, za razliku od jučerašnjeg, ali sve je to život, nekad bolje, nekad gore, a uvik ići naprid. Ovo mi je bio jedan od najboljih dana za vožnju, sve je bilo za 10, od društva, pejzaža, vrimena, ceste, ma sve za poželiti. Danas smo napravili 100 km, ali nikad lakše i s većim guštom. Opet nas prati uljana repica izrazito žute boje koja uz plavo nebo i oblake daje poseban ugođaj, jednostavno triba doživiti. Kuće u selima su uglavnom zapuštene i napuštene, ali ima i vidjeti puno lipih, čini mi se vikendica, sve malo, lipo, skromno i uredno. Pred sam kraj, put nas vodi kroz park prirode gdje stajemo na iće i piće, a Mladen nam nosi Giru.Tradicionalno litvansko fermentirano piće napravljeno od raženog kruha. Slično piće ima i u Rusiji pod nazivom Kvas. Ovo je bezalkoholno ili s vrlo niskim udjelom alkohola (do max 1.2%). Pravi se od raženog kruha, vode, cukra i kvasca. Do danas smo odvozili 1065km, sutra bi tribali ući u Latviju.
I potom slijedi zadnji u nizu zapis:
- Za današnji dan plan nam je bio ući u Latviju, pa di prvo nađemo smještaj tu ostajemo. Imali smo sriće pa smo smještaj našli odmah preko rijeke koja dili Litvu i Latviju. Opet nas prate isti pejzaži, no pogodak dana nam je bio smještaj onako u pravom baltičkom stilu, a imao je i saunu. Barba i ja nikad nismo bili u sauni, pa nas je iskusni Mladen uveo u čari saune 3 puta po 15 min u sauni i 3 puta u hladnu neku baru. Uglavnom neponovljivo iskustvo. Danas smo odvozili 129 km, sutra laganih 80-t ak do Rige, a do sada smo odvozili 1195 km.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....