Povodom retrospektivne izložbe Vicka Zaninovića "Album o Zadru", koja je otvorena u srijedu 19. veljače u Kneževoj palači, donosimo govor Abdulaha Seferovića kojim je izložbu otvorio.
PRETVORBA ILUSTRATIVNE U INFORMATIVNU NOVINSKU FOTOGRAFIJU
Svojedobno sam stanovao na Voštarnici i svakodnevno prelazio tamo-amo preko ondašnjega drvenog mosta, pa mi se i sada, kada sam vidio fotografiju svijanja mosta pod udarima juga, sve zaljuljalo u glavi. Hoću reći kako ova izložba nije za mene samo vrijedan kulturni događaj već i svojevrstan emotivni stres. Izravno me podsjeća na davne dane i budi uspomene na Vicka Zaninovića. Sve što znam o fotografiji naučio sam od zadarskih fotografa, među kojima i od Vicka. Dakako, o onoj kompliciranoj, analognoj, a ne o ovoj digitalnoj koja nam pretrpava mobitele. Posebno me, kao novinarskog početnika zanimalo što i kako snimati za novine.
Sa sportom, za koji je Vicko bio osobit ekspert, nisam imao uspjeha. Jednom prigodom morao sam napisati izvještaj o košarkaškoj utakmici u Jazinama; sjeo sam na novinarsku klupu pokraj Vicka, pa kada su igrači izašli na teren i počeli se zagrijavati, zapitao ga: “Koji su naši”? Majko moja! Bio je to šok. Jedino što je mogao promrsiti kroz čvrsto stisnute zube bilo je “Tko te poslao ovamo”?
No šalu na stranu. Kada se prisjetimo mitskih pedesetih godina prošloga stoljeća, onoga doba kada se mali i porušeni grad budio iz ratnoga mrtvila, naići ćemo, među ostalim, na pojavu međunarodne izložbe "Čovjek i more" i afirmaciju takvih fotografskih veličina kao što su braća Brkan ili Joso Špralja. Ili na obrtnike kao što su bili barba Ratko Novak i Vjeko Surać.
Svi su, tko manje tko više, obogatili dokumentarni zadarski opus, dok su se Brkani i Špralja visoko afirmirali u eksploataciji metaforičkoga potencijala fotografije. U tom i takvom ozračju Vicko biva nagrađen na jednoj od fotografskih izložaba. Bio je to već onda početak onoga što će on unijeti u zadarsku fotografsku zbilju: pretvorbu ilustrativne u informativnu novinsku fotografiju. Bez informativnog potencijala ne bi ove fotografije mogle biti odvojene od popratnih novinskih tekstova i uspješno posložene na izložbu.
U pitanju je, bez dvojbe, opus koji vidno dopunjuje sliku onoga što se naziva zadarskim kulturnim identitetom, koji potiče nostalgiju za spokojem staroga, budi ljubav za imaginativno sjećanje i uvijek zahtijeva nove interpretacije.
U to ime, čast mi je i osobito zadovoljstvo proglasiti otvorenom izložbu Vicka Zaninovića.
Zadar, 19.II.2025.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....