Mostar Sevdah Reunion, izuzetna grupa umjetnika koji na poseban način već godinama predstavljaju tu preko 400 godina staru tradicionalnu glazbu iz Bosne i Hercegovine - dolaze u Zadar. U organizaciji Koncertnog ureda Zadar održat će koncert u nedjelju 13. travnja u Polivalentnoj dvorani Providurove palače s početkom od 20 sati.
Mostar Sevdah Reunion u Zadar stiže u aktualnoj postavi: Mišo Petrović (vodeća gitara), Sandi Duraković (gitar), Antonija Batinić (vokal), Marko Jakovljević (bas), Gabrijel Prusina (piano), Senad Trnovac (bubnjevi) i Vanja Radoja (violina).
- Što publika može očekivati na nastupu u Zadru, pitali smo dugogodišnjeg voditelja i producenta sastava Dragog Šestića.
- U Zadru ćemo predstaviti nekoliko pjesama s našeg najnovijeg albuma Bosa Mara, ali publika će, naravno, imati priliku uživati i u nekim od naših prepoznatljivih klasika. Nastojat ćemo pružiti zanimljiv presjek našeg dvadesetpetogodišnjeg stvaralaštva, što nije nimalo jednostavan zadatak s obzirom na bogatu diskografiju koju smo dosad oblikovali. Ipak, jedno je sigurno – publiku očekuje večer ispunjena vrhunskom glazbom, posebnom atmosferom i ponekim iznenađenjem. Bit će ponešto za svakoga.
- Iako ste danas institucija bosanskohercegovačke glazbene kulture, počeci nisu bili bajni. Krenuli ste 1993. godine, usred rata u BiH, prvi album snimili tek 1999. Kao producent i vođa sastava od prvih dana prošli ste kroz velika iskušenja, što vam je bilo najteže na tom putu, a što vas je motiviralo da nastavite dalje?
- U principu ja sam upoznao te 1993. godine Ilijaza Delića i Mustafu Šantica na Ratnom studiju u Mostaru, gdje sam se oduševio Izinom interpretacijom sevdalinke. Naravno i Mustafinim muziciranjem. U studio bi često navraćali i strani novinari koji bi se također oduševili s njima, pa smo nekako, uz šalu, govorili da "jednom kad stane rat, da će cijeli svijet znati za sevdah". U rujnu 1998. godine smo napravili prve demo snimke u Muzičkom centru Pavarotti u Mostaru na osnovu kojih smo dobili šansu i za stvarno snimanje albuma u ljeto 1999. Bilo je previše i prepreka i iskušenja tokom svih ovih godina, međutim uspjevali smo sve to prebroditi. Nekako smo uvijek znali da smo na pravom putu i sama naša želja da nastavimo sa eksperimentiranjima s novim albumima je uvijek bila jača od svega.
- Sevdah ste uspjeli približiti novoj urbanoj publici u regiji i širom svijeta, kombinirajući ga s bluesom, jazzom, romskom muzikom... Kako ste došli na ideju da sevdah svirate prožimajući ga kroz razne stilove muzike? Koja je tajna recepta tog muzičkog "bosanskog lonca"?
- S prvim demo snimcima 1998. je već krenula ta ideja. Prva pjesma je bila “Moj dilbere” i nekako je odmah na prvu “tražila” neki groove. Naravno, imali smo i početna neslaganja da li ići tradicionalno ili pokušati približiti muziku stranim slušateljima - tako da smo nekako uspjeli naći “pravu formulu” za koncept.
- Kakvu je Pavarotti centar u Mostaru odigrao ulogu u kulturnom razvoju, a i očuvanju mostarskog identiteta i sevdaha kao kulturno-glazbenog izraza?
- Iskreno mislim da nije bilo Pavarotti centra ne bi bilo ni nas. Centar, kad se otvorio, je bio naš centar svijeta. Tadašnjem srušenom Mostaru je donio neko svjetlo nade - okupio je dosta mladih ljudi, entuzijasta; grad je ponovo oživio, ušao u središte pažnje – pa sama pojava prilikom otvaranja i zvijezde poput Pavarottija, Bona, Zucchera, Brian Enoa... bila je spektakularna za Mostar u to vrijeme. Dobili smo fantastičan studio ”Neretva” koji je napravljen po najvišim muzičkim standardima i u kojem smo snimili sve naše albume. Dobili smo hram muzike - međutim, moram skrenuti pažnju da trenutno stvari u Centru nisu najbolje i da je Centar, malte ne, prepušten sam sebi. Nadam se da će prebroditi trenutnu krizu i da će se Grad malo više pobrinuti o ovoj izuzetnoj kulturnoj ustanovi. Ona je dio mostarskog indetiteta. Previše toga - dobrih projekata - je ovaj Centar iznjedrio da bi ga se prepustilo da nestane.
- Mnoga su imena prošla kroz Mostar Sevdah Reunion, spomenimo samo neke: legendarni vokal Ilijaz Delić, Neđo Kovačević (violina) koji više nisu među živima, Milutin Sretenović Sreta, pjevač koji je preminuo u Makarskoj nakon koncerta... Snimali ste sa pok. Šabanom Bajramovićem, Ljiljanom Buttler, zatim Esmom Redžepovom, Bobanom Markovićem, Naatom Veliovom i Amirom Medunjanin... Na koji su se način izmjenjivali članovi Mostar Sevdah Reuniona i kako se to odražavalo na zvuk i stil sastava kroz godine postojanja?
- Mostar Sevdah Reunion je primarno za cilj imao, i ima, promociju bosanskohercegovake sevdalinke. Međutim, radili smo i promociju balkanske i romske muzike – s vremena na vrijeme bismo pokušali osvježiti i iznenaditi world music scenu. Tako smo i ulazili u suradnje s legendarnim romskim muzičarima. Naravno, svijetu smo predstavili i Amiru Medunjanin 2003. godine na albumu “A secret gate” – poslije sam joj, 2004. godine, producirao i debitantski album “Rosa” na kojem je sudjelovao i dio muzičara tadašnje postave Mostar Sevdah Reuniona. Također smo željeli na albumima predstaviti i neke nove muzičare ili pjevače s naše lokalne scene - pa bi se i oni našli na ponekoj pjesmi. Jednom sam čak i brojao koliko je ljudi učestvovalo na našim albumima i, čini mi se, da je broj bio oko 60-ak!
Inače, ova postava je, ako izuzmemo Antoniju koja se bendu pridružila 2017. godine, od 2007. skupa.
- Mustafa Šantić svojevremeno je bio dio stalne postavke legendarne grupe „Mostar Sevdah Reunion“. Nakon 2007. godine iznosio je uvjerenja da se ta vremena više ne mogu vratititi. Čak je svojevremeno formirao i "svoj" Mostar Sevdah Reunion. Je li i sastav na neki način pratila sudbina Mostara kao podijeljenog grada na dva dijela?
- Vrijeme je pokazalo koliko je bio u pravu - s tim što bih dodao da je on izašao već krajem 2007. nakon par mjeseci i iz te druge, u to vrijeme, paralelne (da ne kažem ilegalne) postave koja je muzicirala samo po regionu. Ta ekipa se sastojala većinom od sarajevskih muzičara da bi čak, u trenutku kada Ilijaz Delić i Neđo Kovačević više nisu bili među živima, odradila par nastupa bez ijednog Mostarca u bendu.
Inače, mi smo prošle godine dobili Songlines nagradu za najbolji world music bend 2024 - pa sad ta izjava da se “ta vremena više ne mogu vratiti” - u jednom kontekstu je točna, a u drugom činjenice pokazuju da možda mogu postati i bolja?
U medjuvremenu od 2007. pa do 2017. stalni vokal Mostar Sevdah Reuniona je bio fenomenalni Nermin Alukić Čerkez s kojim smo izdali 2007. “Café Sevdah” - ocijenjen od BBC magazina sa 5 zvijezdica, a 2011. album “Tales from a forgotten city” koji je od najprestižnijeg world music magazina u svijetu - britanskog Songlinesa dobio značku “Top of the world” i bio označen kao najbolji MSR-ov album ikada. Taj album je pobrao izuzetne kritike širom svijeta. Također smo s Nerminom, kao glavnim vokalom, izbacili i naš live album “Kings of Sevdah” – tako da nikad nije postojao vakum, a niti stanka u našem izdavaštvu ili aktivnostima. Međutim, na našim se prostorima ne prati baš world music – tako da pretpostavljam da dosta ljudi nije bilo upućeno u stvarna dešavanja. Onda smo 2018. izdali album s pokojnim Milutinom Sretenovićem Sretom – “The Balkan Autumn” – koji je također izvanredno prošao.
- I noviji albumi poput "Lady sing the Balkan blues" s Antonijom Batinić slušatelje izvedbom i njenim izuzetnim vokalom ostavljaju bez daha, što samo potvrđuje vaše prethodne navode. Godinama ste pronalazili novi put, kako ste to uspjevali nakon odlazaka mnogih legendi sevdaha iz sastava?
- A evo već smo sa Antonijom izdali i drugi album - najnoviji “Bosa Mara” koji je također dobio od Songlines-a “Top of the world”. E sad, odgovor na pitanje o pronalascima novih puteva u ovisnosti o izmjeni pjevača ili drugih članova? Pretpostavljam da je to dio cijelog koncepta - prilagođavanje i odabir pjesama koje u datom momentu najbolje odgovaraju trenutnoj postavi benda? Moj posao, kao producenta, je da tražim nove ideje, inspiracije i da pokušam s članovima benda, koji su svakako moja inspiracija, naći nove puteve za naše projekte.
- Mnogi često brkaju sevdah s tzv. novokomponiranom muzikom, kod nas zvanim - cajkama. Kako približiti današnjoj publici zasićenoj svime i svačim na internetu, umjetničke vrijednosti narodnog melosa i napraviti tu bitnu razliku?
- Pa najjednostavnije će biti da kažemo da je UNESCO prepoznao bosansku sevdalinku kao dio svjetske kulturne baštine. Ova odluka predstavlja priznanje jedinstvenoj ljepoti, emocijama i bogatoj tradiciji koju sevdalinka nosi kroz generacije. Ovo je značajan trenutak za našu kulturu i identitet i osjećam se beskrajno ponosno što je ovaj dragulj naše historije dobio mjesto koje zaslužuje na svjetskoj sceni. A za ove što ne čuju razliku – pa neka dođu na naš koncert!
- Možete li se prisjetiti iskustva snimanja zajedničkog albuma sa Šabanom Bajramovićem? Kako je bilo raditi sa Šabanom? Koja je tajna njegove muzičke interpretacije?
- Mi smo sa Šabanom snimili dva albuma: 2001. “A Gypsy Legend” i 2006 “Šaban”. Šaban Bajramović je istinska legenda i sama činjenica da je u Muzeju džeza u New Orleansu prošle godine bila postavka izložbe i njegovom radu i djelu, govori o kakvoj se veličini radi. Stvarno unikatan umjetnik i pjevač. Kao što neke glumce voli kamera – njega je volio mikrofon. Jednostavno, što god bi otpjevao zvučalo je fenomenalno, a taj mikrofon bi uspio registrirati najtananije ukrase njegovog glasa. Onako, kad bi nasuho pjevušio, čovjek ne bi nikad moga da pretpostavi o kakvoj se veličini radi. I sve te dane koje smo proveli u studiju su za mene bili između sna i jave – jednostavno nisam ga se mogao naslušati. Imao sam osjećaj da smo mogli ostati danima u studiju i da mi ne bi ni za minut bilo dosadno ili naporno.
- Kako publika izvan BiH reagira na koncertima Mostar Sevdah Reunion? Je li vam lakše svirati u inozemstvu ili kod kuće?
- Nakon svih ovih godina koje smo proveli po koncertima kod kuće ili inozemstvu stvarno je teško reći da je igdje teško. Zapravo, svugdje nam je lijepo – a najljepše je kad zapjeva cijela dvorana.
- Kakva je budućnost sevdaha u sadašnjoj i budućoj BiH? Koji su daljnji planovi Mostar Sevdah Reuniona i suradnje s drugim glazbenicima?
- Mislim da je sevdah trenutno izuzetno popularan. Imamo dosta novih izvođaca, projekata koji su bazirani na sevdalinci, festivala – uz to UNESCO-vo priznanje je izuzetno velika stvar za dalji razvoj sevdalinke. Inače, mi smo počeli promotivnu turneju našeg novog albuma “Bosa Mara” na kojem imamo i par inozemnih gostiju – Španjolca - flamenco maestra Pedra El Granaina na Chaje Shukarije kao i Kamerunca Muntu Valda na njegovoj E Titi Lambo – naravno, oba u duetu sa našom Antonijom. Na albumu je bilo još par stranih muzičara tako da pomalo otvaramo neke nove kombinacije za budućnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....