Pariz ima slavoluk pobjede, a Nin slavoluk - duhana!

- To je slavoluk. Pa nema samo naše mjesto slavoluk. Ima njih puno po Hrvatskoj, sigurno ste ih vidjeli, onako, po gradovima… Samo, vidite, kroz naš prolazi cesta, automobili, malo je propao. Zato ga sad obnavljaju – kaže nam u prolazu stanovnik mjesta Grbe, naselja na području grada Nina.

Ali, monumentalni luk koji sa zidom ima devet metara visine ipak nije slavoluk. Masivan, zida debelog gotovo metar, rađen od skladno posloženih kamenih blokova, ovaj „slavoluk“ zapravo predstavlja ulaz. Danas stoji sam, no  to su bila vrata, to je bio ulaz u nevjerojatno veliki gospodarski kompleks, izgrađen u 18. stoljeću, kakav nije postojao nigdje na ovim prostorima. Kasnije je stradao u požaru, potpuno propao, ostala su samo monumentalna vrata, nekadašnji glavni ulaz koji svojom konstrukcijom podsjeća na antičke slavoluke, pa ga žitelji tako i zovu.

Iza tih vrata, na ostacima porušenih i spaljenih građevina, na ostacima gospodarskih prostora i prve tvornice duhana na Jadranu – nastalo je mjesto Grbe! A mnogi mještani i ne znaju da su potomci nadničara koje je plemić Manfrini doveo da rade u njegovom gospodarskom kompleksu.

Ninsko područje je imalo svoje privredne potencijale, najpoznatija je bila proizvodnja soli, no stanovništvo se bavilo i poljoprivredom, stočarstvom, te čak proizvodnjom opeke. Međutim, turske provale bile su pogubne za cijeli ninski kraj, a uz prisilna iseljavanja žitelje je pokosila i malarija, te je ninsko područje gotovo ostalo bez stanovništva.

U tim okolnostima Mletački senat je u rujnu 1784. godine donio odluku o osnivanju plantaža duhana na području Nina. Bilo je predviđeno da proizvodnja te industrijske biljke bude u državnim rukama i da upravu ima generalni providur Dalmacije, ali bio je to prevelik zalogaj za Mlečane.

I onda se pojavila ključna figura: Jerolim Manfrini. Tako je Manfrini, mletački plemić (markiz Girolamo Manfrini) postao „začetnik“ današnjih Grba, o čemu sigurno nije mogao ni sanjati.

Manfrini je 1786. godine uložio 213 tisuća srebrnih dukata u osnivanje tvornice duhana kraj Nina, točno na području današnjeg mjesta Grbe. Tako je izgradio gospodarske i tvorničke zgrade te stvorio prvu tvornicu duhana na Jadranu. Za poslove na plantažama duhana Manfrini je doveo stručnjake iz Italije i Albanije da organiziraju posao i nauče domaće radnike poslovima oko duhana i suvremene poljoprivrede. Dao je isušiti polja, izgraditi putove, iskrčiti šikare, regulirati bujice… Sadio je, sušio i prerađivao duhan. Za potrebe imanja uredio je vlastito pristanište u koje su mogli pristajati i veći brodovi.

Njegove ambicije bile su tolike da je naposljetku izgradio i cijeli gospodarski kompleks, veličine gotovo devet tisuća četvornih metara, posjed je bio njegovo privatno vlasništvo, doselio je dodatne radnike, mahom iz Italije, koji su mu bili potrebni za rad, osiguravao im je stan, ogrjev i vodu. Radnici to nisu plaćali.

Zabilježeno je da su ovi radnici, u usporedbi sa susjednim pukom, bili puno bolje opskrbljeni, te su slovili kao moćnije obitelji društvu i crkvi: poreznici i platiše. U kompleksu je Manfrini imao štalu za 120 goveda, konje, sjenik, spremišta, radionice, dvorište sa cisternom, kuće za težake, crkvu, bolnicu, stan kapelana, stan liječnika, gostionu, kovačnicu, pekaru, stanove pisara, blagajnika, kočijaša… Unutar tvornice duhana bila je pokrenuta i mala proizvodnja pjenušca!

Od cijelog gospodarskog kompleksa kojega je Manfrini izgradio danas su ostala samo – vrata. Monumentalna vrata koja mnogi nazivaju slavoluk.

- Vrata, zapravo ulaz u veliki tvornički kompleks za preradu duhana i prvu tvornicu takve vrste na Jadranu, odavno zahtijevaju sanaciju i konačno smo započeli s tim radovima. Radi se o zaštićenom kulturnom dobru i radimo po svim uvjetima koje je zadarski Konzervatorski odjel odredio. Postoje i posvetne ploče s natpisima koje i danas svjedoče o važnoj ulozi markiza Manfrinija i tvorničkog kompleksa za ekonomski i javni život ondašnjih Grba. Preci dijela današnjih stanovnika Grba doselili su upravo zbog rada u kompleksu Manfrini – kaže gradonačelnik Nina Emil Ćurko. Radove na sanaciji, vrijedne 300 tisuća kuna, financira Grad Nin.

Propast cijelog kompleksa bila je tragična za ninski kraj. Manfrini nije uspio u svim svojim naumima, iako je proizvodnja duhana išla odlično, no prvi veliki problem bila je pojava malarije, a zabilježene su i bune težaka. Imanje je svejedno nastavilo poslovati, kasnije u vlasništvu obitelji Danilo, te obitelji Lovrić, no tragedija se dogodila 1860. godine kada je cijeli gospodarski sklop stradao u velikom požaru. Veći dio kompleksa je propao, a na ostacima nekadašnjih stambenih i gospodarskih prostora razvilo se današnje mjesto Grbe!

Od požara je ostao pošteđen nekadašnji glavni ulaz u kompleks, koji se nalazio na južnoj strani i kroz koji danas prolazi prometnica. Kompletna vrata široka su više od deset metara, a prolaz u obliku luka širok je gotovo četiri metra.

Vrata se nalaze na glavnoj prometnici koja povezuje Nin i Vrsi, što je i uzrok najvećeg dijela oštećenja.

Projektom obnove predviđena je sanacija zida i izmjena kamenih blokova, dok će se žbukane površine završno obraditi dekorativnom žbukom, a vijenac će nakon sanacije biti obojan.

EDUKATIVNE ČEKAONICE

Turistička zajednica Grada Nina je prije godinu i pol dana dala urediti tzv. edukativne autobusne čekaonice, pa se tako u mjestu Grbe tek tada prvi put našao tekst o značenju povijesnih vrata, spomenika kulture. Čekaonica donosi priču s podacima o tzv. slavoluku, kako se zbog neznanja nazivaju ulazna vrata koja se nalaze u središtu Grba. Uz sliku ostatka vrata najstarije tvornice duhana na Jadranu, postavljen je tlocrt i 3D prikaz nekadašnje tvornice. Također je na hrvatskom i engleskom jeziku postavljen tekst koji dodatno informira o tom spomeniku kulture iz 18. st. Tako iz teksta turisti mogu saznati da je na području Nina osnovana prva tvornica duhana s plantažama na Jadranskoj obali, 1786. godine, za što je markiz Jerolim Manfrini dao podići gospodarske i tvorničke zgrade, isušiti polja, izgraditi putove, iskrčiti šikare, regulirati bujice…