Poznati jazz gitarist Ratko Zjača uoči koncerta u Zadru: Ako hoćeš biti ozbiljan muzičar, sviraj sa boljima od sebe i znat ćeš da si na dobrom putu!

U petak 25. travnja Koncertni ured Zadar ugostit će svjetski poznatog jazz gitaristu Ratka Zjaču koji je već nekoliko puta nastupao u Zadru i uvijek se rado vraća u naš grad. U Polivalentnoj dvorani Providurove palače Zjača će nastupiti u formaciji Ratko Zjača Trio: Ratko Zjača, gitara, Roland Abreu, akustični bas, Jože Zadravec, bubnjevi. Bio je to povod za razgovor uoči koncerta u petak od 20 sati.

- Prije 35 godina otišli ste iz Hrvatske u Nizozemsku (Rotterdam) zbog sviranja i studiranja jazza. Kako je došlo do toga?

- Odrastao sam u Zagrebu i imao sam sreće da je tada u Zagrebu bilo relativno dosta koncerata, uključujući jazz festivale, a bilo je i raznih manjih mjesta gdje se sviralo uživo. Krajem osamdestih Boško Petrović je otvorio BP Club, jedini pravi jazz klub u gradu. Moj "problem" je bio što sam htio učiti i napredovati, a to je bilo teško jer stariji muzičari nisu htjeli ili nisu znali se baviti edukacijom mladih glazbenika.

Na otvorenje kluba došao je moj idol Joe Pass i kad mi je Boško rekao da on predaje u Rotterdamu na akademiji, ja sam već iduće godine uzeo kofer s osobnim stvarima, gitaru i otišao na prijemni ispit u Rotterdam. Tada je bilo nevjerojatno vrijeme za studiranje jer se jako investiralo u edukaciju i biti pet godina na akademiji gdje Joe Pass predaje gitaru, Bob Brookmayer je umjetnički direktor Jazz odjela - bilo je za mene koji dolazim sa drugog djela Europe gotovo nestvarno. Svaki mjesec dolazili su najveća imena jazza u školu da drže masterclass i tako pet godina dok nisam diplomirao gitaru. Poslije sam još studirao kompoziciju i indijsku klasičnu glazbu.

- Od tada ste svirali s čitavim nizom poznatih svjetskih jazz glazbenika. Tko je na Vas ostavio najveći dojam ili da tako kažem, tko je najviše utjecao na Vaš razvoj kao jazz glazbenika?

- Moj prvi pravi mentor je bio legendarni basista Reggie Workman, član nekada najpoznatijeg quarteta u povijesti jazza Johna Coltranea, a svirao je na najvećim pločama 60-tih. On mi je rekao "ako hoćeš biti ozbiljan muzičar, sviraj sa boljima od sebe i onda ćeš znati da si na dobrom putu". Meni je to bila mantra i tako sam svirao i snimao sa fenomenalnim glazbenicima.

Lista bi bila ogromna da ju nabrajam, ali svakako bi izdvojio genijalnog basistu Miroslava Vitousa pored Reggie Workmana, koji su najviše utjecali na mene. Svirati turneje s njima bilo je nezaboravno iskustvo.

- Često dolazite svirati u Hrvatsku. U Zadru ste nastupili zadnjih godina nekoliko puta u različitim formacijama. Što Vas privlači mediteranskom krugu zemalja među kojima posebno Italija, ali i rodna Hrvatska?

- Svirao sam na raznim mjestima i svugdje je publika interesantna, koliko je dobra i glazba. Naravno mediteranski dio Europe, a naročito Hrvatska i Italija su posebne zbog nevjerojatne prirode, kulture, hrane, povijesti i temperamenta ljudi. Uvijek se osjećam fantastično. Zadar je isto čaroban grad.

- Postoji li razlika u doživljaju jazz glazbe na sjeveru Europe i na jugu? Što Vam više odgovara za Vaš senzibilitet, jesu li te razlike uopće postojane i bitne?

- Razlika između sjevera i juga je definitivna, ali kada sviraš koncert i ako je glazba iskrena i kreativna, publika će je prepoznati. Mislim da južnjaci više vole kontakt s glazbenicima nakon koncerta. Više su opušteniji. Na sjeveru imaju u agendi koncert i većina odmah ide kući. Na jugu su ljudi manje programirani i spontaniji.

- Koliko pratite hrvatsku, ali i regionalnu jazz scenu (Slovenija, BiH, Srbija, Makedonija, Bugarska, Mađarska...)? Možete li izdvojiti nekoga tko Vam je privukao posebnu pozornost?

- Ne pratim mnogo domaću scenu jer sam jako dugo vani, ali nekada vidim preko društvenih medija neke objave. Pratim više europsku scenu i naročito bi izdvojio Poljsku scenu koja je mnogo jača nego naše regionalne scene. Tamo sam često i radim s njihovom federacijom. Imaju fenomenalne glazbenike i interesantne grupe. Klavirska trija su mi najdraža u Europi, ali i nije čudo kada imaju nasljeđe od Chopina. Mađari također imaju nekoliko izuzetno interesantnih grupa.

- Snimili ste do sada skoro 20 albuma s nekima od najvećih svjetskih imena jazza kao što su John Patitucci, Miroslav Vitous, John Riley, Steve Gadd... Kako izgleda taj proces u kojima se glazbenici Vašeg formata nađu na istoj valnoj (zvučnoj) dužini?

- Često me ljudi pitaju kako to da gotovo na svim mojim albumima sviraju zvijezde američke ili europske scene i opet se vraćam na Reggie Workmana, sviraj sa boljima od sebe i tako ćeš najviše naučiti. Na jesen izlazi moj najnoviji album snimljen u Italiji s nevjerojatnim kvartetom u kojem svira genijalni Trilok Gurtu tablu i udaraljke i najveći cimbalista na planeti fantastični Marius Preda iz Rumunjske. Prije godinu i pol sam izdao solo guitar album izuzetno poseban gdje sviram sam svaku kompoziciju na drugoj archtop gitari, a za iduću godinu spreman novi solo guitar album jer sam dobio fenomenalne kritike za taj projekt.

- Rado surađujete s talijanskim glazbenicima kao što su Simone Zanchini, Stefano Bedetti i drugi. Odgovara li vam taj talijanski senzibilitet koji je dosta sličan našem, dalmatinskom senzibilitetu?

- Zadnjih dvadestak godine svirao sam jako puno s izvrsnim talijanskim glazbenicima i snimio mnogo albuma u Italiji. Meni je ta kultura potpuno domaća jer sam odrastao na Felliniju, Pasoliniju i drugim velikanima talijanske kinomatografije, njihova kultura, povijest, hrana, humor i da dalje ne nabrajam, mi je najbliža od svih europskih zemalja.

- Nastupate u različitim formacijama, kao ZZ Quartet, Nocturnal Four, Duo... U Zadar dolazite u fomi trija: Ratko Zjača, gitara, Roland Abreu, akustični bas, Jože Zadravec, bubnjevi. Možete li nam predstaviti tu formaciju, što publika može očekivati na zadarskom koncertu?

- U Zadar dolazim s novim trijom. Obožavam svirati u toj formi jer je izuzetno odgovorna, ali otvara mnogo prostora i mogućnosti. Želim svirati s mladim glazbenicima jer je vrijeme da svoje koncertno iskustvo prenesem na mlade. Zadnjih 30 godina sam predavao na univerzitetu i držao puno masterclassa po cijelom svijetu i sada volim svirati koncerte s mladim kolegama. Bookirali smo 25 koncerata s novim triom u kojem svira izvrsni mladi kubanski basista Roland Abreu i slovenski bubnjar Jože Zadravec.

- Objavili ste nedavno solo gitaristički album "Archtop Avenue”. Je li to dosadašnji vrhunac Vaše inovativnosti u svijetu jazz gitare? Postoje li uopće granice u razvoju jazza?

- Album Archtop Avenue je moj najintimniji projekat gdje sviram sam na gitari uživo u studiju bez nasnimavanja. On je poseban jer je posvećen najvećim graditeljima archtop gitara i posvećen je mom velikom učitelju Joe Passu koji je snimio 1973 godine najveći album solo jazz gitare Virtuoso, a taj album je promijenio moj život. Ja taj album zovem biblija jazz gitare.

- Kao glazbeni pedagog, što bi preporučili mlađim naraštajima jazz gitarista?

- Isto što kažem i svojim studentima: da vježbaju, budu iskreni i strpljivi prema sebi. Da slušaju glazbu na dobrim zvučnicima, a manje na mobitelima i da imaju ideju što je dobar zvuk, da sviraju s boljima od sebe, da putuju i budu otvoreni prema svim formama umjetnosti jer ako imaš interesantan život imat ćeš i interesantnu glazbu.