Jakov Vučić, Eduard Pavlović, Antea Delpin, Željka Tomaš, Manuela Vladić-Maštruko, Dagmar Venus, Dragan Jelavić, Valentino Radman, Branka Rađički, Wolfgang Brenner, Silvijana Dražović, Matea Radobiljac... neki su od zadarskih likovnih umjetnika čiji su radovi otisnuti na vrećicama šećera koji se koriste u cafe barovima širom Zadarske županije.
Riječ je o „galeriji umjetnina“ na jednokratnim vrećicama za šećer koje proizvodi Dario Longin, odnosno njegova tvrtka Final-pack koja je već dugi niz godina specijalizirana upravo za takve pakovine, a među prvima je počela i s oslikavanjem vrećica raznim motivima i natpisima. Osim toga, Longin je ljubitelj umjetnosti, a njegova poznata cafe galerija Gina u Varošu, od samih početaka rada „služi“ i kao izložbeni prostor mnogim poznatim, ali i neafirmiranim zadarskim likovnim umjetnicima, pa je oslikavanje djela zadarskih likovnih umjetnika na vrećicama za šećer - na kojima su navedeni i svi potrebni podaci o umjetniku i informacija o oslikanoj umjetnini kojom se predstavljaju – zapravo nastavak takve prakse.
- Uvijek sam razmišljao o tome kako napraviti taj šećer da bude zanimljiv i preko njega nešto približiti posjetitelju kafića, odnosno široj publici, da ta kava bude slađa – kaže Longin koji se pakiranjem šećera bavi odavno, još od osamdesetih godina.
Šećer u vrećicama „došao“ je u to vrijeme iz Italije, prije se šećer dodavao žličicama ili raznim dozatorima. Nakon šećera, sve se kasnije konfekcioniralo, šamponi, sapuni...
- Kod nas je jedini Franck pakirao šećer u vrećice sa svojim poznatim logom. Ja sam prvi u to vrijeme počeo taj šećer pakirati u vrećice koje su imale neki svoj autentičan izgled. Zanimljivo je da se u to vrijeme šećer u vrećicama konzumirao od 7 grama. Danas su i vrećice od tri grama previše, prije se dobro cukrilo, uvik je falilo tog cukra. Da bi bio zanimljiv i probio se u to vrijeme na tržište, počeo sam oslikavati vrećice, još 80-tih godina. Počeli smo stavljati na njih i logo od kafića, dizati sve to na višu razinu. Postalo je važno da slika i naziv tog kafića na vrećicama postane primijećen. Počeo sam se s tim malo više igrati, jer sam uvijek htio biti malo drugačiji od ostalih u smislu kreativnosti. Pakirao sam u to vrijeme širom Hrvatske, za Split, Šibenik... Poslije 90-te počeo se šećer masovno pakirati u raznim malim pogonima, dosta je i razvojačenih branitelja dobilo potpore i otvorilo upravo takve obrte. Većina tih pogona kasnije je nestalo, ja sam eto zadržao tu djelatnost, ali u manjim gabaritima. Više to i nije neki posao, koliko prijateljstvo s vlasnicima ugostiteljskih objekata s kojima sa dugo surađivao. Zanimljivo je da sam uspio pakirati i – med i to prije talijanskih partnera od kojih sam nabavio stroj za pakiranje. Nitko nije mogao provaliti na koji mi je način to uspjelo, bilo je nekih u Hrvatskoj koji su to pokušali doznati od mene raznim smicalicama. Bilo je i svakojakih prijedloga za poslovnu suradnju, korektnih i nekorektnih, od tada vodećih ljudi i tvtrki te branše u Hrvatskoj, ali ja sam uvijek nekako odabirao ostati svoj i neopterećen, makar mi i tako veliki poslovi izmaknuli. Danas mi je drago zbog toga, da mogu neopterećeno raditi i opet se kreativno izražavati, ovoga puta u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika u Zadru.
Od šezdeset pozvanih umjetnika, za sada se odazvalo njih 13 koji su izložili svoje radove na vrećicama šećera.
- Potrebno je napraviti pripremu tih likovnih djela kako bi se mogli otisnuti na malim vrećicama, a za sada smo uspjeli otisnuti početnu količinu od preko 150 tisuća vrećica. Nadam se da ćemo s projektom nastaviti i dalje, te da će se i ostali zadarski likovni umjetnici uključiti u projekt, kako bi njihova djela postala vidljiva i na ovaj način - kaže Longin.
Postoje čak i kolekcionari koji skupljaju tako oslikane vrećice, pa će i ove s likovnim djelima zadarskih likovnih umjetnika, sigurno u budućnosti postati kolekcionarski predmeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....