Za većinu britanskih posjetitelja dubrovačkog područja odmor podrazumijeva ležaljku, kupanje u Jadranu i možda čašu domaćeg vina dok sunce zalazi. Za Helen i Seana Jocelyn iz Surreyja stvari su, međutim, postale znatno aktivnije. Njihovi odmori u Hrvatskoj sada uključuju rano ustajanje, nožice od loze, kašete pune svježe ubranog grožđa i nekoliko sati rada pod konavoskim suncem. I, što je možda najzanimljivije, ne bi to mijenjali ni za što.
Nakon što su ovaj kraj prvi put upoznali kroz Cavtat, Helen i Sean postupno su krenuli istraživati unutrašnjost i zaljubili se u sasvim drugačije lice hrvatskog juga, sela, vinograde, obiteljske tradicije i snažan osjećaj zajedništva koji karakterizira Konavle. Zahvaljujući prijateljstvima s lokalnim stanovništvom, a posebno s obitelji Miličić i njihovim vinogradom u Zastolju, u zelenom srcu Konavala, Helen i Sean od običnih posjetitelja postali su oduševljeni sudionici jednog od najtradicionalnijih trenutaka poljoprivredne godine, berbe grožđa.
Druga rujanska berba
Ovoga rujna grožđe su brali drugu godinu zaredom, a već razmišljaju kako sljedeći odmor uskladiti s terminom berbe kako bi sve mogli ponoviti. Za njih čar nije samo u vinu koje ih čeka na kraju. Riječ je o osjećaju da su postali dio zajednice. Kako kaže Helen, to je iskustvo putovanja "koje se jednostavno ne može kupiti". Razgovarali smo s ovim engleskim parom kako bismo otkrili zašto je zamjena klasičnih turističkih sadržaja konavoskim vinogradom postala jedan od vrhunaca njihove godine.
Ovo vam je već druga godina kako berete grožđe u Konavlima. Zašto se tome vraćate?
Shaun: Definitivno je zabavno. Oboje volimo malo fizičkog rada, a naravno, tu su i nagrade nakon svega! Ono u čemu posebno uživamo jest gostoprimstvo nakon berbe – sjesti za stol s obitelji, zajedno ručati i popiti čašu vina.
Helen: Za mene je najvažnije to autentično iskustvo. Sprijateljili smo se s cijelom obitelji i zapravo sam se osjećala počašćeno što su nas pozvali da im se pridružimo. Pomislili smo – ako možemo pomoći, zašto ne? Oboje smo nakon toga rekli da je to jedno od onih iskustava koje se jednostavno ne može kupiti.
Koliko rano počinje vaš dan u vinogradu?
Shaun: Pridružili smo im se oko 7:30 ujutro.
Helen: Obitelj nam je rekla da će raditi otprilike do 10:30 jer nakon toga postaje prevruće. Pomislili smo, ako ćemo već sudjelovati, najbolje je rano ustati i početi zajedno sa svima ostalima.
Je li berba grožđa bila teža nego što ste očekivali?
Helen: Zapravo je bilo lakše nego što sam očekivala. Ali ono što mi se posebno svidjelo jest to što sam se zaista osjećala kao dio ekipe. Nije bilo onoga: "Evo ovih ludih Engleza, pustit ćemo ih da deset minuta beru grožđe." Zaista smo radili zajedno sa svima ostalima.
Shaun: I nije tu samo obitelj Miličić. U vinogradu rade i drugi ljudi i svi vas prihvate kao dio ekipe. To je stvarno lijepo. Svi rade nevjerojatno naporno i bili su izuzetno dobri prema nama, pa ako možemo pomoći, vrlo rado ćemo to učiniti.
Većina ljudi vidi samo gotov proizvod, bocu vina. Kako je bilo vidjeti cijeli proces od samog početka?
Sean: Bilo je stvarno zanimljivo. Prvo bereš grožđe, a zatim gledaš kako se kašete vraćaju iz vinograda. Budući da su svi toliko otvoreni i gostoljubivi, mogli smo gledati i kako grožđe prolazi kroz strojeve. Vidiš kako se bobice odvajaju od peteljki, vidiš sok i počinješ razumijevati cijeli proces proizvodnje vina.
Helen: Mario i Luka jako dobro objašnjavaju što rade i zašto to rade.
‘Ubrali‘ svoje boce
A negdje sada postoji i boca vina proizvedena od grožđa koje ste prošle godine i sami pomogli ubrati?
Shaun: Apsolutno. Još uvijek imamo nekoliko boca kod kuće. I ove ćemo godine ponijeti nešto vina sa sobom, iako, naravno, vino od grožđa koje sada beremo još neće biti spremno. Ima nešto posebno u tome kada pogledaš bocu vina i znaš da je dio tvog vlastitog rada uložen u njezino stvaranje.
Prije ovog putovanja zapravo ste provjeravali kad će berba?
Helen: Da! Otprilike dva tjedna prije dolaska poslala sam poruku obitelji i pitala znaju li kada će početi berba. Nisu bili sigurni jer toliko toga ovisi o vremenu. Silno sam željela da berba bude upravo dok smo ovdje. Već razmišljamo i o sljedećoj godini. Gledamo koje bismo tjedne mogli rezervirati kako bismo ponovno bili ovdje u vrijeme berbe. Zapravo, obitelj nam je sinoć poslala poruku da su promijenili planove zbog najavljene kiše i da moraju brati crno grožđe. Prvo što sam odgovorila bilo je: "Treba li vam pomoć?" Tako da se danas poslijepodne ponovno vraćamo u berbu!
Vaše prvo iskustvo s ovim krajem bilo je u Cavtatu. Kako biste usporedili boravak u ruralnom dijelu Konavala?
Helen: Volim Cavtat i još uvijek rado odemo tamo na piće, ali zahvaljujući prijateljstvima koja smo ovdje stekli imali smo priliku upoznati mjesta i doživjeti stvari koje inače nikada ne bismo otkrili. Preko Katarine, koju smo prvotno upoznali kroz jahanje, a koja nam je u međuvremenu postala prijateljica, posjetili smo čak i restoran koji se gotovo uopće ne promovira na internetu. Naše iskustvo Konavala djeluje nevjerojatno autentično. Zato sada više želim boraviti ovdje i povremeno otići u Cavtat, nego boraviti u Cavtatu i samo povremeno posjetiti Konavle.
Znači, počeli ste istraživati i manje turističke dijelove ovog kraja?
Helen: Definitivno. Ovoga smo puta istražili mnogo više. Posjetili smo plaže i mjesta koja kao obični turisti vjerojatno nikada ne bismo pronašli. Upravo je to dio onoga u čemu uživamo, otkrivati mjesta izvan uobičajenih turističkih ruta.
Shaun, vi ste velik dio Konavala istražili trčeći?
Shaun: Da. Volim trčati pa sam trčao po cijeloj Grudi i penjao se prema brdima. Obožavam to. Vruće je, jako vruće, ali onda se vratiš i odmah skočiš u bazen. Savršeno.
Čini se kao da ste potpuno preokrenuli klasično turističko iskustvo, umjesto da boravite u Cavtatu i dolazite na izlet u Konavle, vi boravite u Konavlima i odlazite u Cavtat
Helen: Upravo to nam sada više odgovara. Većinu vremena provodimo ovdje, a onda odemo u Cavtat kada nam se ide. Cavtat je, naravno, prekrasan, ali ovako imamo najbolje od oba svijeta. Svako se jutro probudiš, pogledaš krajolik i jednostavno pomisliš: "Wow."
Kakve su vam cijene izvan glavnih turističkih središta?
Helen: Cijene su ovdje još uvijek stvarno razumne i definitivno postoji razlika u usporedbi s Cavtatom. Tijekom ovog odmora isprobali smo nekoliko različitih lokalnih restorana i smatramo da nude jako dobru vrijednost za novac.
Stočar i glazbenik
A kakvi su lokalni ljudi?
Helen: Isključivo gostoljubivi i prijateljski raspoloženi. To je vjerojatno jedna od stvari o kojima smo najviše razgovarali tijekom ovog odmora. Počneš shvaćati koliko je ovdje snažan osjećaj zajedništva. Obitelj nas je povezala s lokalnim trenerom tenisa za našeg najmlađeg, a nakon samo nekoliko treninga imaš osjećaj kao da poznaješ cijelu njegovu obitelj!
Shaun: Upravo to volimo. Ljudi nevjerojatno naporno rade, ali su istodobno izuzetno prijateljski raspoloženi i gostoljubivi. Ujutro vodimo našu unuku na kavu i sada je ljudi već prepoznaju. Uđemo u trgovinu i ljudima je drago vidjeti je, mašu joj iz automobila... Jednostavno postoji taj prekrasan osjećaj zajedništva.
Primijetili ste i koliko ljudi u Konavlima naporno rade?
Helen: Apsolutno. Čini se kao da svatko ima dva ili tri posla. Nekoga upoznaš tijekom dana, a onda navečer otkriješ da radi nešto sasvim drugo. Dok smo jahali upoznali smo lokalnog poljoprivrednika koji ima ovce, krave i koze te se brine o zemlji u dolini. Kasnije iste večeri svirao je u restoranu u kojem smo bili, a onda je morao otići jer se trebao vratiti kući, praviti sir!
I za kraj, kada biste Konavle morali opisati u samo tri riječi, koje bi to riječi bile?
Shaun: Prekrasne, autentične i očaravajuće.
Helen: Gostoljubivost, zajedništvo i, da – autentičnost.
I vraćate li se ponovno?
Shaun: Definitivno.
Helen: O da. Već planiramo sljedeći dolazak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....