− Slučajno smo primijetili i zainteresirali se za odmor u Hrvatskoj. U konzulatu u Pretoriji dobili smo više informacija i uputili se na ljetovanje u nepoznato. U četverotjednoj “odiseji” proputovali smo cijelu Hrvatsku, od Istre i Plitvica, do Dubrovnika i Cavtata. Jako nam se svidjelo pa smo se vratili već sljedeće godine.
Dolazili smo ponovno i ponovno, više godina zaredom, i zaključili da u Hrvatskoj trebamo kupiti mali apartman koji ćemo koristiti kao bazu za putovanja po Europi – rekao nam je Kobus van Rensburg, koji se nerado prisjeća birokratskih zavrzlama i problema sa zgradama koje nisu imale sve dozvole.
− Kako bismo izbjegli sve imovinsko-pravne peripetije, odlučili smo se na kupnju novog apartmana i na internetu pronašli ovaj u Popovratku, za koji su svi dokumenti bili uredni. Odabrali smo Korčulu iako dotad u svojim putovanjima po Hrvatskoj nismo bili na tom prekrasnom otoku.
U meni je zatim počela sazrijevati ideja da zatvorim svoju agenciju za nekretnine i na godinu, dvije dođem s Annom živjeti u Hrvatsku.
 |
− Kod nas u Pretoriji klima je suha, suptropska i nema ovakvih studeni. Susjedi su mislili da ćemo otići, no dočekali smo proljeće i iznenadili i njih i sebe. Anna povremeno ode do Pretorije u kupnju i nadzor nekretnina koje iznajmljujemo – kazao nam je novopečeni Korčulanin Kobus te otkrio da se i supruga u pet godina provedenih na otoku Marka Pola naviknula na novi životni stil.
− S Korčulanima imamo odlične kontakte. Uočili smo da postoje animoziteti između Blata i Vele Luke, a grad Korčula je priča za sebe.
To su tri različita dijela otoka. Osjećamo da grad Korčula otvoreno prihvaća dolazak novosti, dok se u Blatu i Veloj Luci osjeća mali otpor prema promjenama. Njihova su tri glavna izraza: “polako, polako”, “nema problema” i “sutra”. To je pitanje kulture – šali se Kobus.
− Sigurnosna je situacija u Južnoj Africi, prema onome što čitamo i čujemo od obitelji, problematična.
Ne možete normalno hodati ulicom, stalne su provale i orobljavanja, tako da su ljudi morali vlastite kuće ograditi električnom žicom i staviti rešetke na prozore kao u zatvoru. Sestra mi je poslala sliku svojih unuka iza rešetkastih prozora – kaže Korbus, čiji su preci prije 300 godina stigli na jug Afrike sa sjevera Njemačke.
DINA CAHUN
|
Pomalo HrvatiOsjećam se sretno, ovo je sada naš dom. Imamo puno prijatelja u Zagrebu, na Pelješcu i u kontaktu smo s Hrvatima koji su radili u Južnoj Africi, oni jednostavno ne mogu vjerovati da živimo ovdje već pola desetljeća. Ponosni smo što se i mi pomalo možemo smatrati Hrvatima i želimo sudjelovati u napretku Hrvatske svaki dan – ističe naš sugovornik, koji je već naučio razlikovati nijanse u odnosima među otočanima na Korčuli. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....