U posljednje vrijeme na svjetskom i europskom tržištu primjetan je značajan rast cijena umjetnih gnojiva. Razlozi za to su višestruki: poremećaji u globalnoj trgovini, geopolitičke napetosti na Bliskom istoku, visoke cijene energije te smanjen uvoz u Europsku uniju. Budući da su gnojiva jedan od ključnih inputa u poljoprivrednoj proizvodnji, njihov rast cijena izravno utječe na troškove proizvodnje i dugoročnu stabilnost sektora. Posebno su pogođeni proizvođači trajnih nasada poput maslinara i vinogradara.
Umjetna gnojiva sadrže osnovna hranjiva potrebna za rast biljaka – dušik, fosfor i kalij. Ta hranjiva omogućuju razvoj vegetacije, formiranje plodova te utječu na kvalitetu konačnog proizvoda. Kada cijene gnojiva porastu, proizvođači se suočavaju s povećanim troškovima proizvodnje, što ih često prisiljava na smanjenje količine gnojidbe ili traženje alternativnih rješenja.
U maslinarstvu i vinogradarstvu gnojidba je važna za održavanje stabilnog prinosa i kvalitete ploda. Ako proizvođači smanje količinu gnojiva zbog visokih cijena, posljedice se obično ne vide odmah, ali postaju vidljive kroz nekoliko vegetacijskih sezona. Kod maslina to može dovesti do manjeg broja cvjetova, slabijeg zametanja plodova i manjih maslina, što u konačnici smanjuje prinos i randman ulja. Kod vinove loze smanjena gnojidba može rezultirati manjim grozdovima, slabijim rastom mladica i nižim sadržajem šećera u grožđu, što izravno utječe na kvalitetu vina.
Osim smanjenog prinosa, manjak hranjiva može oslabiti biljke i učiniti ih osjetljivijima na stresne uvjete poput suše, bolesti i napada štetnika. Kod maslina se dodatno može pojačati pojava tzv. alternativne rodnosti, kada se godine s obilnim urodom izmjenjuju s godinama slabijeg uroda, što dodatno otežava planiranje proizvodnje.
Dugoročno smanjena gnojidba može dovesti i do iscrpljivanja tla. Tlo postupno gubi hranjive tvari koje biljke koriste, a bez njihove nadoknade plodnost tla opada. To znači da bi u budućnosti moglo biti potrebno još više ulaganja kako bi se proizvodnja vratila na prijašnju razinu.
Zbog visokih cijena mineralnih gnojiva mnogi proizvođači sve više razmatraju alternativne pristupe gnojidbi. Među njima su korištenje stajskog gnoja, komposta, zelene gnojidbe te pokrovnih usjeva koji poboljšavaju strukturu i plodnost tla. Takve prakse mogu smanjiti ovisnost o mineralnim gnojivima i doprinijeti dugoročnom očuvanju tla.
- Prošle godine vreću gnojiva plaćali smo i do 40 posto više nego ranije. Ove godine cijene su i dalje previsoke. Ako stavimo manje gnojiva, znamo da će i prinos biti manji ali nemamo izbora. Moramo raditi s onim što imamo, kazao namj je dalmatinski poljoprivrednik.
Urea je poskupjela na 230 eura po toni, dok je kan 120 eura po toni.
Rast cijena gnojiva tako predstavlja dodatni izazov za poljoprivrednike, posebno za proizvođače maslina i grožđa. Iako kratkoročno mogu smanjiti troškove ograničavanjem gnojidbe, dugoročno je važno pronaći ravnotežu između ekonomičnosti proizvodnje i očuvanja plodnosti tla kako bi se osigurala stabilna i kvalitetna proizvodnja u godinama koje dolaze.
Mineralna gnojiva poput fosfora i kalija ostaju u zemlji dulje, pa njihova nestašica neće odmah imati dramatične učinke na poljoprivrednu proizvodnju. No dušična gnojiva, koja se brzo apsorbiraju, predstavljaju trenutni problem. Nestašica neće direktno pogoditi organsku proizvodnju, no nadomjesci ovise o cijenama energije, što posredno utječe na cijenu hrane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....