Na hrvatskom tržištu riba i morski plodovi uživaju reputaciju zdrave i poželjne hrane, no iza svakog fileta stoji složen sustav kontrole koji prati moguće rizike za zdravlje potrošača. I dok većina građana razmišlja o omega-3 masnim kiselinama i svježini ulova, stručnjaci pažljivo analiziraju nešto manje vidljivo – kontaminante.
Prema višegodišnjem nacionalnom planu službenih kontrola Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, fokus je na nekoliko ključnih skupina potencijalno štetnih tvari.
U prvom planu su teški metali, posebno živa, kadmij i olovo. Oni u more dospijevaju prirodnim putem, ali i kao posljedica industrije, a s vremenom se nakupljaju u organizmima riba. Najveći rizik pritom nose velike i dugovječne vrste, kod kojih dolazi do tzv. bioakumulacije.
Drugu važnu skupinu čine organski zagađivači, poput dioksina i PCB-a (polikloriranih bifenila). Riječ je o izrazito postojanim spojevima koji dugo ostaju u okolišu i prenose se kroz hranidbeni lanac, sve do našeg tanjura.
Tu su i policiklički aromatski ugljikovodici (PAH), nusproizvodi nepotpunog izgaranja, koji u more dolaze putem zraka, prometa i industrije.
Podaci koje je prikupio HAPIH-ov Centar za sigurnost hrane pokazuju ohrabrujuću sliku: nesukladni uzorci ribe izuzetno su rijetki.
Analiziran je širok spektar kontaminanata, od arsena i žive do dioksina i PAH-ova, a rezultati pokazuju samo 0,02 % nesukladnih uzoraka u kategoriji ribe, dva slučaja povišene žive (kokot i oslić) te ukupno vrlo nizak rizik za potrošače
Za usporedbu, 2023. godine zabilježen je jedan slučaj (škarpina), a 2022. dva (arbun i raža). Trend je stabilan i pod kontrolom.
Najčešće analizirane vrste bile su brancin, oslić, dagnje, cipal, šaran i orada.
Iako rijetka, živa se i dalje pokazuje kao najčešće detektiran kontaminant u tkivu ribe. Razlog leži u njezinoj sposobnosti nakupljanja u hranidbenom lancu, osobito kod predatorskih riba.
No važno je naglasiti: prisutnost žive ne znači automatski opasnost, ključna je količina, a ona u velikoj većini slučajeva ostaje unutar sigurnih granica.
Smjernice za konzumaciju ribe temelje se na znanstvenim procjenama koje donose organizacije poput European Food Safety Authority i World Health Organization.
Njihove preporuke balansiraju između koristi i rizika. Djeca trebaju redovito jesti ribu zbog razvoja mozga, ali treba birati vrste s manje žive. Trudnice i dojilje: 1–2 porcije tjedno (može i više ako je riječ o niskorizičnim vrstama), izbjegavati velike predatore poput tune.
Odrasli bi trebali konzumirati 1–2 porcije tjedno, osobito masne ribe. Za većinu stanovništva u Hrvatskoj rizik konzumacije ribe procjenjuje se kao nizak. Ipak, određene skupine zahtijevaju dodatni oprez, prije svega trudnice, djeca i osobe koje često konzumiraju velike predatorske ribe.
Unatoč prisutnosti kontaminanata, podaci jasno pokazuju da je riba na hrvatskom tržištu sigurna za konzumaciju. Sustav kontrole funkcionira, a rizici su minimalni, pod uvjetom da se poštuju preporuke, ističu u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (HAPIH).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....