U Jadranskom moru posljednjih se godina bilježi sve veći broj plavih rakova (Callinectes sapidus), invazivne vrste koja se ubrzano širi i ostavlja ozbiljne posljedice na morski ekosustav, ribarstvo i gospodarstvo. Riječ je o invazivnoj vrsti koja se nekontrolirano širi no istodobno sve više privlači pozornost kuhara i gurmana.
Dok biolog Neven Iveša upozorava da je riječ o ozbiljnom ekološkom problemu, sve se češće otvara pitanje može li plavi rak postati i gospodarska prilika, piše Novi list.
– Plavi rak je nova vrsta u našem ekosustavu, a kada nema prirodnih neprijatelja koji bi kontrolirali njegovu populaciju, uz obilje hrane i izostanak konkurencije, dolazi do nekontroliranog razmnožavanja. Upravo se to dogodilo prije dvije godine, kada je zabilježen pravi populacijski "boom", osobito na talijanskoj strani sjevernog Jadrana gdje su uvjeti za njegov razvoj još povoljniji – objašnjava Neven Iveša.
Smatra se da je u Jadran stigao putem balastnih voda ili pričvršćen za oplatu brodova, što je jedan od najčešćih načina širenja morskih organizama uslijed intenzivnog pomorskog prometa.
Plavi rak predstavlja ozbiljan problem za ekosustav jer se hrani školjkašima poput vongola i dondola te ugrožava autohtone vrste. Njegova snažna kliješta lako oštećuju ribarske mreže i opremu za uzgoj školjkaša.
Riječ je o iznimno prilagodljivoj vrsti koja može preživjeti u temperaturama od samo dva do više od 40 Celzijevih stupnjeva te podnijeti velike razlike u salinitetu mora.
– Klimatske promjene i rast temperature mora dodatno pogoduju njegovu širenju. Plavi rak danas osvaja različita staništa i postaje sve prisutniji u Jadranu – upozorava Iveša.
Njegova prilagodljivost dodatno zabrinjava znanstvenike. Radi se o omnivoru, što znači da jede gotovo sve – školjkaše, manje ribe, alge, pa čak i vlastitu vrstu kada hrane nedostaje piše Novi list.
Na područjima gdje je populacija izrazito velika često se pronalaze jedinke bez kliješta ili nogu, što je posljedica međusobnih sukoba i kanibalizma.
Najdramatičnija situacija trenutačno je u Italiji. Ondje su populacije plavog raka eksplodirale do te mjere da ribari dnevno iz mreža izvlače i do 500 kilograma rakova.
– Uzgoj vongola u pojedinim područjima praktički je uništen. Tisuće ljudi ostale su bez prihoda i egzistencija im je ozbiljno ugrožena. Dijelimo isti sjevernojadranski bazen i ono što se događa u Italiji može se preliti i na hrvatsku obalu – kaže Iveša.
Problem dodatno otežava činjenica da plavi rak nema gotovo nijednog prirodnog neprijatelja. Hobotnice izbjegavaju područja nižeg saliniteta u kojima rak obitava, dok se sipa eventualno može hraniti njegovim mladim jedinkama.
Osim štete za ribarstvo, plavi rak može predstavljati i opasnost za ljude. Zabilježeni su slučajevi ozljeda ruku i nogu zbog njegovih snažnih kliješta i bočnih šiljaka koji mogu izazvati duboke posjekotine i probodne rane.
Gastronomska prilika
Iako predstavlja ozbiljnu prijetnju bioraznolikosti, plavi rak istodobno se sve više prepoznaje kao gastronomski potencijal. U SAD-u se smatra pravom delikatesom, osobito na području Chesapeake Bayja i Floride, gdje postoji čitava ribarska industrija specijalizirana za njegov izlov.
– Njegovo meso je visokokvalitetno, bogato oligomineralima, vitaminima i esencijalnim masnim kiselinama. Po okusu je slađe od hlapa i jastoga – kaže Iveša.
Na Fakultetu prirodnih znanosti u Puli provedena su istraživanja koja su pokazala da plavi rak ima gotovo dvostruko veći udio jestivog mesa od velike rakovice. U Hrvatskoj interes za njegovu konzumaciju tek raste.
Na ribarnicama se pojavljuje povremeno, dok se u Italiji i Sloveniji može redovito pronaći na ribarnicama i u trgovačkim centrima. Otkupna cijena kod ribara iznosi između tri i pet eura po kilogramu, dok se na tržištu prodaje za osam do deset eura. Najviše mesa nalazi se u kliještima i središnjem dijelu tijela, a posebno je cijenjen tijekom razdoblja mrijesta. Upravo tada njegovo meso postaje najsočnije i najukusnije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....