Kotlovi se dime, a država broji litre: evo koliko smijete ispeći rakije, gdje morate prijaviti i što ako vas uhvate!

Jesen je stigla, a s njom i vrijeme pečenja rakije, što je tradicija naših vinogradara. Mnogi već pripremaju kotlove i kominu od grožđa, no uz tradiciju dolaze i zakonske obveze. Istražili smo tko sve podliježe propisima, kako se prijavljuje pečenje rakije, koliko se smije proizvesti za vlastite potrebe i koliko se mora platiti državi.

Tko smije peći rakiju?

Rakiju smiju peći mali proizvođači jakih alkoholnih pića, odnosno fizičke osobe koje rakiju proizvode za vlastite potrebe. Njihova je obveza da kotao za pečenje rakije prijave Carinskoj upravi, odnosno upišu ga u Registar trošarinskih obveznika.

Rakija proizvedena u kućnoj radinosti ne smije se prodavati, smije je konzumirati samo kućanstvo, članovi obitelji i njihovi gosti. Dopušteno je i koristiti je unutar kućanstva, primjerice za pripremu likera, tinktura ili dezinfekciju.

Prema važećim propisima, mali proizvođači jakih alkoholnih pića nemaju obvezu plaćanja trošarine ako proizvedu do 50 litara rakije od voća godišnje po kućanstvu.

Cropix

Drugim riječima, država ih je oslobodila plaćanja tzv. paušala za kotao, odnosno kotlarine. To odgovara količini od 20 litara čistog alkohola (što znači rakiju jačine oko 40% vol.).

Ispečenu rakiju moguće je koristiti isključivo u kućanstvu – za osobnu upotrebu, za posluživanje gostiju ili druge kućne namjene – ali nije dopuštena prodaja.

Tradicija po zakonu

Mali proizvođači ne smiju proizvesti više od 1000 litara rakije godišnje. Ako proizvedu više, prelaze u kategoriju komercijalnih proizvođača i podliježu znatno strožim propisima i višim stopama trošarine.

Svi proizvođači, bez obzira na količinu, imaju obvezu registrirati kotao i dostaviti godišnju izjavu o proizvodnji Carinskoj upravi.

U slučaju nepravilnosti – neprijavljenog kotla, neplaćene trošarine ili prodaje rakije – slijede ozbiljne novčane kazne koje mogu dosegnuti i nekoliko tisuća eura.

Pečenje rakije ostaje dragocjen dio naše kulture i obiteljske tradicije, no uz poštivanje zakonskih okvira. Svaki mali proizvođač može i dalje u miru peći i uživati u domaćoj rakiji – ali samo ako zna koliko smije proizvesti, kako to prijaviti i što, u konačnici, mora platiti državi.