Maslinu vidjeli prvi put u životu, a sad je na Pelješcu beru ko pravi Dalmatinci: ‘S ocem i majkom sam učio u Bugarskoj‘

"Maslina je neobrana. Nima koga da je bere. Prigiba se teška grana. Slomit će se od nevere“. Himna je to maslini i Dalmaciji, u kojoj su bez loze i masline ne može živjeti. Ali, maslina na Pelješcu nije neobrana.

U masliniku Branka Krističevića, umirovljenog pomorskog kapetana, koji je tridesetogodišnje navigavanje svjetskim morima zamijenio vinogradom i maslinama na padinama ponad mora u naselju Borje nadomak Orebića radni je vikend. Masline se beru. Bome su dobro i rodile, oblica, lastovka, levantinka, sve naše autohtone sorte u mladom masliniku okitile se zrelim plodovima, koji samo čekaju da ih se pobere pa u uljaru na mljevenje.  

Puno ruku savija maslinove grane, neki su uzeli i grabljice, plodovi se kotrljaju po najlonu ispod stabala. Neki odmah beru u kantice.