Država ponovno časti čuvare tradicije. Za one koji štite autohtono bilje i stare sorte osigurano je i do 300.000 eura nepovratne potpore. Agencija za plaćanja u poljoprivredi objavila je natječaj kroz koju se dodjeljuju izdašne potpore onima koji čuvaju genetsko blago hrvatskih polja i vrtova. Riječ je o mjeri iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike RH 2023. – 2027., usmjerenoj na zaštitu bioraznolikosti i očuvanje prirodnih staništa. Na raspolaganju je 1,6 milijuna eura, a pojedinačni korisnici mogu dobiti do 300.000 eura i to bez vlastitog sufinanciranja, jer država pokriva do 100 posto prihvatljivih troškova.
Prijaviti se mogu javne institucije, udruge i druge pravne osobe koje se bave očuvanjem biljnih genetskih resursa.
Rok za podnošenje zahtjeva kreće 1. srpnja u 12 sati i traje do 1. rujna 2025. u isto vrijeme.
Biljni genetski resursi
Riječ je o novcu namijenjenom očuvanju, održivom korištenju i daljnjem razvoju biljnih genetskih resursa u poljoprivredi što je ključni doprinos zaštiti bioraznolikosti, unapređenju otpornosti agroekosustava te osiguravanju prehrambene sigurnosti. Aktivnosti u okviru ove potpore obuhvaćaju prikupljanje, evaluaciju, čuvanje i umnažanje autohtonih i tradicijskih sorata, njihovu promociju, uključivanje u suvremene uzgojne prakse, kao i prijenos znanja i podizanje svijesti o važnosti genetske raznolikosti za budućnost poljoprivrede.
Biljni genetski resursi odnose se na sav biljni materijal koji ima stvarnu ili potencijalnu vrijednost za prehranu, poljoprivredu i očuvanje bioraznolikosti.
Biljni genetski resursi – uključujući autohtone sorte, tradicijske kultivare, stare sorte žitarica i povrća, te divlje srodnike kultiviranih biljaka – predstavljaju neprocjenjivu vrijednost za domaću poljoprivredu. Njihova genetska raznolikost omogućava otpornost na bolesti, prilagodbu klimatskim uvjetima i očuvanje okusa, mirisa i nutritivne kvalitete koju industrijski uzgoj često gubi. Hrvatska se može pohvaliti bogatstvom takvih resursa. U vinogradarstvu prednjače sorte poput plavca malog, pošipa, grka i malvazije istarske, dok su u maslinarstvu nezaobilazne oblica, drobnica, lastovka i istarska bjelica. Tradicionalna polja i vrtovi čuvaju sorte kao što su varaždinsko zelje, ogulinski kiseli kupus, sinjski češnjak, zlatni grah s Paga i brkulja, stara sorta pšenice iz Like.
- Očuvanje ovih resursa nije samo nostalgično vraćanje na tradiciju to je ulaganje u otpornu, zdraviju i samoodrživu poljoprivredu, smatraju agroekonomski stručnjaci. Upravo zbog toga, Ministarstvo poljoprivrede već niz godina podupire projekte očuvanja, održivog korištenja i razvoja biljnih genetskih resursa. Kroz različite mjere i poticaje omogućuje se identifikacija, prikupljanje, evaluacija i umnažanje izvornih sorata, kao i njihovo uvođenje u proizvodnju i tržište. Očuvanjem genetske raznolikosti osigurava se i kulturni identitet ruralnih krajeva, gastronomska prepoznatljivost Hrvatske, ali i sigurnost hrane za buduće generacije.
Autohtone pasmine
Osim toga, već je proveden slina natječaj za očuvanje životinjskih genetskih resursa za što je bilo osigurano 700 tisuća eura. U vremenu kada je intenzivna proizvodnja potisnula brojne izvorne pasmine domaćih životinja, Hrvatska je prepoznala važnost njihove zaštite, uzgoja i promicanja kroz ciljane potpore i mjere ruralnog razvoja.
Životinjski genetski resursi obuhvaćaju autohtone, izvorne i ugrožene pasmine domaćih životinja krava, svinja, ovaca, koza, peradi i konja, koje su se stoljećima prilagođavale lokalnim uvjetima, razvivši otpornost, skromnost u zahtjevima i specifične proizvodne kvalitete.
Kroz potporu za očuvanje, održivo korištenje i razvoj životinjskih genetskih resursa, poljoprivrednicima se omogućuje da nastave uzgoj ovih dragocjenih pasmina, često u uvjetima u kojima suvremene komercijalne vrste ne bi opstale. Potpora ne podrazumijeva samo financijsku pomoć, već i stručnu podršku, edukaciju te promociju proizvoda visoke kvalitete i identiteta.
Ove pasmine nisu važne samo za očuvanje ruralne bioraznolikosti, već i za razvoj održive, lokalno usmjerene poljoprivrede, ekološke proizvodnje i autohtonih prehrambenih proizvoda s dodanom vrijednošću.
Tradicija hrvatskog sela
U svijetu u kojem intenzivna proizvodnja i globalizacija često potiskuju lokalne specifičnosti, Hrvatska i dalje brižno čuva svoje autohtone pasmine domaćih životinja – neprocjenjivo genetsko, kulturno i gospodarsko blago koje oblikuje ruralni identitet zemlje.
Od dinarskih pašnjaka i slavonskih ravnica do dalmatinskih otoka i istarskih brda, stoljećima su se razvijale pasmine prilagođene prirodnim uvjetima, prehrambenim navikama i potrebama lokalnog stanovništva. Danas, zahvaljujući mjerama Ministarstva poljoprivrede i podršci Europske unije, te se pasmine ponovno vraćaju u fokus – ne samo zbog svoje otpornosti i kvalitete, već i zbog važne uloge u očuvanju bioraznolikosti i održivog razvoja.
Goveda, konji, ovce, svinje...
Među govedima se ističu tri prepoznatljive pasmine: Slavonsko-srijemski podolac, simbol slavonske stočarske prošlosti; Buša, najmanja i najskromnija pasmina, idealna za krški kraj; te Istarsko govedo (boškarin), koje je danas ponovno cijenjeno u gastronomiji i turizmu.
Konjogojci s ponosom ističu lipicanca, hrvatskog posavca, hladnokrvnjaka i međimurskog konja, sve pasmine koje su služile radu, prometu i obitelji, a danas sve češće nalaze mjesto i u terapijskom i rekreativnom jahanju.
Među ovcama, prava je lepeza genetske i krajobrazne raznolikosti: od paške ovce, čije je mlijeko temelj slavnog paškog sira, do ličke pramenke, cigaje, dubrovačke rude, creske i istarske ovce sve odreda pasmine otporne na surove uvjete, skromne u zahtjevima, ali bogate u proizvodima.
Svinjogojstvo čuva dragocjene pasmine poput crne slavonske svinje, turopoljske svinje i banijske šare, koje su gotovo iščezle, ali zahvaljujući entuzijazmu uzgajivača i potporama države ponovno dobivaju mjesto koje zaslužuju, kako na farmama, tako i na stolovima.
Ne treba zaboraviti ni magarce – istarskog, primorsko-dinarskog i sjeverno-jadranskog – koji su generacijama bili neizostavni pomagači na selu, kao ni koze, poput hrvatske šarene, bijele i istarske, koje danas sve više nalaze mjesto u ekološkom uzgoju.
Sedam pasmina pasa
U segmentu peradi posebno se izdvaja zagorski puran, koji nosi nacionalnu zaštitu, te kokoš Hrvatica, posavska kukmasta kokoš i križevačka kukmica, pasmine koje kombiniraju tradiciju i produktivnost.
U svijetu pčelarstva, siva pčela (Apis mellifera carnica) čini osnovu domaće proizvodnje meda, cijenjena po svojoj blagosti i učinkovitosti.
I konačno, Hrvatska se može pohvaliti čak sedam autohtonih pasmina pasa, uključujući svjetski poznatog dalmatinskog psa, hrvatskog ovčara, tornjaka, istarske goniče (kratkodlakog i oštrodlakog), posavskog goniča, te sve cjenjenijeg malog međimurskog psa, koji čeka službeno priznanje.
Očuvanje autohtonih pasmina nije tek povratak u prošlost – to je strateško ulaganje u otpornu, lokalno prilagođenu, zdraviju i kulturno bogatiju poljoprivredu. Takve pasmine bolje podnose klimatske promjene, zahtijevaju manje intenzivne uvjete uzgoja i sve više privlače pažnju potrošača koji traže izvornost i kvalitetu.
Zahvaljujući nacionalnim i europskim potporama, sve više poljoprivrednika odlučuje se za uzgoj ovih pasmina, čime se ne samo čuvaju vrijedni genetski resursi, već i jača konkurentnost ruralnih zajednica kroz brendirane proizvode, agroturizam, edukaciju i tradicijsku gastronomiju.
Hrvatska je, po mnogočemu, mala zemlja ali kad je riječ o genetskom bogatstvu domaćih životinja i autohtonih biljnih sorti ona spada među europske bisere. Vrijeme je da tu vrijednost prepoznamo – i trajno zaštitimo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....