Nije samo Bešlagić! A Thompson? A Latković? A Barbarić? A Kuščević? A...? ‘Ljudi su bahati, a inspekcija ne funkcionira‘

Na televiziji osvaja simpatije publike. Na pozornici puni dvorane.

A na Korčuli je odlučio "problem s prokišnjavanjem krova" riješiti – nadogradnjom čitavog kata. Popularni bosanskohercegovački glumac Enis Bešlagić, kojega hrvatska publika pamti po brojnim televizijskim ulogama, našao se u ulozi kakvu zacijelo nije priželjkivao.

Umjesto pred kamerama, njegova se nekretnina našla pod povećalom nadležnih službi. Razlog? Bespravna gradnja.

U uvali Poplat, na zapadnoj strani otoka Korčule, Bešlagić je, prema prijavi nadležnih službi, nadogradio kat na postojećoj kući bez potrebne građevinske dozvole. Betonirao je i dio javnog pješačkog puta. A mještani ga optužuju za sječu borova na tuđim parcelama.

Bešlagić, naravno, nije ni prvi ni jedini vlasnik nekretnine koji se našao u takvoj situaciji. Hrvatska obala već desetljećima privlači investitore koji rade što im se prohtije, bez građevinske dozvole. I nisu to samo poznata ili bogata lica.

Ima tu i puno "običnog svita" koji je prvi, još tamo osamdesetih i devedesetih, krenuo betonirati vlastiti ulaz u more. Pa su diljem Dalmacije niknule privatne skale, gatovi i mulovi, sve na pomorskom dobru na kojemu je inače gradnja – najstrože zabranjena.

Neki na kraju plate kaznu, neki moraju rušiti, neki uspiju naknadno pribaviti dokumentaciju. A neki zbog bespravne gradnje završe čak i u zatvoru. Frapantno je, međutim, što ni sve inspekcije ni sve kazne ne mogu zaustaviti ljude da u Hrvatskoj i dalje nastavljaju nelegalno graditi.

Bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritaš imala je plan kako bespravnoj gradnji stati na kraj.

– Kad smo krenuli u legalizaciju bespravne gradnje, ideja je bila podvući crtu i krenuti ispočetka. Sve što je bilo izgrađeno do 21. lipnja 2011. moglo se, pod određenim uvjetima, legalizirati.

Sve što je građeno nakon toga trebalo je uklanjati. Ideja je bila da se bespravna gradnja sasiječe u korijenu, dok su još samo temelji, a ne da se čeka da netko izgradi kuću, useli se ili je proda, pa da onda država mora iseljavati ljude i rušiti gotove objekte – kaže Anka Mrak-Taritaš u izjavi za Slobodnu Dalmaciju.

Zašto se onda, pitamo bivšu resornu čelnicu, i dalje masovno gradi bez dozvola?

– Zato što su ljudi bahati, ali i zato što građevinska inspekcija ne funkcionira. Kad je inspekcija početkom 2000-ih postala državna, imali smo više od 200 građevinskih inspektora. Danas ih je možda 50 ili 60, a više od polovice starije je od 50 godina.

O čemu onda pričamo? Kad investitor zna da će inspekcija eventualno doći tek kad on već izgradi kuću i useli se, spreman je riskirati. Pa ako prođe, prođe. To je ružna slika države koja ne funkcionira – naglašava ona.

Koliko je važna prisutnost inspekcije na terenu, ilustrira anegdotom iz vremena dok je bila članica Vlade.

– Tijekom studenoga privatno sam došla u Sali na Dugom otoku. Iskrcala sam se s katamarana, a mjestom je sa svih strana dopirao zvuk mehanizacije koja gradi. Znate kako je na otocima, u studenome se svi pripremaju za turističku sezonu.

Sjela sam na kavu i za sat vremena nastao je potpuni muk. Svi u mjestu su obustavili radove! Poslije se konobar u restoranu raspitivao ostajem li cijeli vikend ili se vraćam istoga dana.

Pitala sam zašto ga to zanima, rekao mi je da su ga ljudi zamolili da provjeri kako bi znali planirati nastavak radova – prisjeća se Anka Mrak-Taritaš.

Ona smatra da problem nisu ni zakoni ni visina kazni, nego izostanak njihove provedbe.

– Ne treba povećavati kazne, nego broj građevinskih inspektora. Inspektor mora moći odmah izići na teren, zaustaviti radove i, ako nema dozvole i ne može je dobiti, narediti uklanjanje bespravne gradnje.

Nakon toga slijede odgovornost pred sudom i novčane kazne. Kad bi ljudi znali da će im bespravna gradnja biti sasječena u korijenu i da će za to skupo platiti, ne bi se upuštali u takve pothvate.

Ovako računaju da će ih možda uhvatiti, a možda i neće. A ako ih i uhvate, misle da će jednog dana sve nekako riješiti. Država koja ne provodi vlastite zakone zapravo sama postaje generator bespravne gradnje – zaključuje bivša ministrica.

Prof. dr. Žarku Puhovskom bespravna se gradnja čini potpuno logično ponašanje u situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi. Od 2011. država je, ističe on, više puta mijenjala pravila legalizacije bespravne gradnje.

Rokove je produljivala pa ponovno otvarala, da bi ih 2026. potpuno ukinula.

– Ako vam baka tri puta kaže da ćete dobiti ćušku ako nešto napravite, a vi je nijednom ne dobijete, logično je da ćete to napraviti i četvrti put. To razumije i šestogodišnje dijete.

Upravo se to događa s bespravnom gradnjom kod nas. Država stalno pomiče crtu, stalno govori da je ovo posljednja prilika za legalizaciju, a onda ponovno daje novu priliku. Zašto bi onda netko vjerovao da će baš ovaj put biti drukčije? – pita se ovaj politički analitičar.

Problem je, smatra on, što država takvim postupanjem potiče građane da riskiraju i grade bez dozvola.

– Ako nema konačnog roka, nema ni razloga vjerovati da će zakon doista biti proveden. Ako je netko prije pet godina dobio mogućnost legalizacije, zašto ne bih vjerovao da ću je jednog dana dobiti i ja?

To je čista statistička igra, svojevrsna oklada s državom. Kao kad netko vozi prebrzo ili pije pa sjeda za volan. Zna da je zabranjeno, ali računa da ga neće uhvatiti.

A kad država kažnjava jednog od tisuću, dok ostalima povremeno ponovno nudi legalizaciju, takva računica postaje još privlačnija – upozorava Puhovski.

On ističe da se, u društvu u kojem je pravna kultura slabo razvijena, kao što je u Hrvatskoj, zakoni ne mogu oslanjati samo na moralnu svijest građana.

– Zakon mora imati zube. Ako ih nema, onda je to samo moralna norma. Ne možemo očekivati da će se svi ponašati odgovorno samo zato što je to ispravno, pogotovo ako država stalno pokazuje da je spremna tolerirati kršenje vlastitih propisa.

Prijetnja kaznom postoji, ali ako se ona ostvaruje u jednom od tisuću slučajeva, onda prestaje biti ozbiljna prijetnja. Osim toga, država svojim postupcima poručuje da se kršenje zakona može isplatiti. I tako nastaje sustav u kojem će dvoje ljudi biti kažnjeno, dvije tisuće će se izvući, a dio njih će na kraju još i legalizirati ono što su bespravno izgradili.

Država sama proizvodi uvjerenje da se zakon isplati zaobići i tu je glavni problem bespravne gradnje – zaključuje prof. dr. Puhovski.