Za Pelješane je ovrata, za druge orada ili komarča. Sparus aurata poznata je i cijenjena jadranska riba, ali školjkarima Malostonskog zaljeva sve je češće nepoželjan gost.
Dok se na konopima i kolektorima razvija dragocjena malostonska kamenica, ispod površine vreba predator snažnih čeljusti. Komarča se hrani školjkašima, a na uzgajalištima joj je posao dodatno olakšan jer je plijen koncentriran na malom prostoru.
Da nije riječ samo o iskustvu školjkara, potvrđuju i najnoviji rezultati istraživanja predacije komarče na uzgajalištima školjkaša u Malostonskom zaljevu.
Velike šteta
Podaci predstavljeni za ovu godinu pokazuju koliko situacija može biti ozbiljna. Na eksperimentalnim kolektorima štete na mlađi kamenice iz proljetnog mrijesta 2025. kretale su se od 8,3 do čak 59 posto, ovisno o lokaciji i tipu kolektora.
Na kolektorima koje koriste uzgajivači zabilježeni su gubici od 18,3 do 30,4 posto, što pokazuju da komarča u određenim uvjetima može predstavljati ozbiljan problem za proizvodnju.
Komarča je prirodni predator školjkaša. Snažnim čeljustima može drobiti njihove ljušture, a na uzgajalištu ne mora dugo tražiti hranu.
Kamenice i drugi školjkaši koncentrirani su na konopima i kolektorima, pa predatoru predstavljaju lako dostupan izvor hrane.
Pelješki školjkari zato problem poznaju već godinama. Njihova iskustva sada dobivaju i konkretnu znanstvenu potvrdu.
Zašto su neka područja više pogođena od drugih, još nije potpuno razjašnjeno.
Na predaciju mogu utjecati položaj uzgajališta, dubina, temperatura mora, struktura kolektora, gustoća školjkaša i sezonsko kretanje ribe. Istraživači su kao jednu od mogućih poveznica spomenuli i blizinu uzgajališta riba, ali za takav zaključak još nema dovoljno dokaza.
Zato ostaje otvoreno pitanje što točno privlači veći broj komarči na pojedine mikrolokacije.
Prirodni predator, gospodarski problem
Ovrata nije „štetočina“ u ekološkom smislu. Ona je prirodni stanovnik Jadrana i ponaša se u skladu sa svojim načinom prehrane.
Problem nastaje kada se prirodni predator susretne s intenzivnim uzgojem.
Za komarču je uzgajalište bogato hranom. Za školjkara je svaki izgubljeni primjerak izravan gubitak. I upravo se ispod površine Malostonskog zaljeva vodi ta tiha bitka.
Može li se kamenica zaštititi?
Istraživanje pokazuje da bi struktura kolektora mogla imati važnu ulogu. Složenije i gušće strukture mogu pružiti veću zaštitu mlađi od predatora.
To otvara mogućnost razvoja učinkovitijih kolektora i zaštitnih rješenja, ali bez ugrožavanja cirkulacije mora i normalnog rasta školjkaša.
Za pelješke školjkare pitanje je stoga vrlo konkretno: kako zaštititi proizvodnju, a pritom sačuvati prirodnu ravnotežu zaljeva?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....