Velebne dvorane 'Ivan Meštrović' ne bi se postidjele ni svjetske metropole: Neka dođe i Bečka filharmonija

Zavičajni krug kredom – tako sam u mislima parafrazila početak ovoga teksta, na početku neduga putovanja cestom od Šibenika prema Drnišu, s povratkom preko Miljevaca i Čikole u Šibenik.

Događaj koji je ovih dana obilježio županijski kraj odigrao se upravo u Drnišu, gdje je otvorena kazališna i kinodvorana "Ivan Meštrović", kao sastavni dio djelatnosti drniškog Pučkog otvorenog učilišta, odnosno nekadašnjeg Centra za kulturu. Čula sam da je velebna, a kad sam je vidjela, nisam mogla ne čuti opetovanu i naoko samozatajnu primjedbu Davora Čupića, direktora Pučkog učilišta, koji kaže: – Uz obnovu šibenskih tvrđava, ovo je sigurno najveći kulturni projekt u županiji.

Bogme da!

Davnih je dana 1984. godine zamišljena, projektirana (šibenski projektantski tandem Popović-Relja) i započeta dvorana za kojom je grad Drniš već tada žeđao. Dvorana je napravljena u betonu i – stala. I stajala sve do 1997. godine, kad u okrilju Pučkog učilišta kreće akcija za njezino dovršenje.

Evo su i od tada prošle puste godine. Poslije rata, Pučko su učilište i Drnišane dočekali goli zidovi doma kulture. Ono opreme što je nabavljeno pokradeno je – kompletne i privremeno pohranjene stolice. Trebalo je početi od – betonske nule.

Dobro, i to nije mala stvar. Ministarstvo kulture odvajalo je od tada do danas kako je i koliko moglo. Neizmjerno je u svemu pomagao Grad Zagreb koji je, evo, darovao i gostovanje "Komedije" za svečanost otvorenja. I šta'š sada govoriti o tome što je bilo i što se odvijalo u tih, evo će u novoj državi biti dvadeset godina! – nekmoli o betonskim počecima cijele ove priče tamo u osamdesetima, prošlog stoljeća.

Vraćam se, stoga, na još jednu opetovanu primjedbu koju ne bez ponosa izgovara direktor Čupić, koji nas vodi novim prostorima:

– Drniš sad ima uvjete koje imaju izvođači i publika u HNK-u Zagreb ili HNK-u Split! Samo je ovo nova arhitektura.

U dvoranu ulazimo kroz scenu koja me zapanjila dubinom i širinom: petnaest metara je duboka i isto toliko široka i – slušajte ovo – ima "rupu", odnosno prostor za orkestar! I stražnja vrata izravno vezana na prometnicu s koje se ukrcava scenografija ili orkestar. Velikim dijelom već je postavljena scenska mehanizacija, po sredini dvorane na konzoli vise setovi reflektora i svjetlosni topovi. Sve je digitalizirano. Zanimljivo je da je dio opreme, nabavljen u početku obnove, sada morao biti zamijenjen jer je već zastario...

– Ozvučenje, scenska rasvjeta, klimatizacija s grijanjem pokraj svakog sjedišta, prostori za glumce, uključujući sanitarije i garderobe... vatrozid – sve je u funkciji! Dobro, treba doraditi garderobe za glumce, postaviti zrcala i namještaj, ali, evo, tehnička ekipa Kazališta "Komedija" iz Zagreba, čiji je ansambl od sedamdeset ljudi, spletom iz opereta, obilježio otvorenje dvorane, rekla nam je da je sve u redu i da imaju sve što je potrebno.

Da potrebno! Tu je raskošan prilaz, hodnici, pa te svlačionice, garderobe i tuševi, sanitarije za glumce, pa garderoba za publiku, sanitarni čvorovi za invalide – uključujući i invalidsku rampu na stubištu.

No, vratimo se mi onome zbog čega cijela ta infrastruktura postoji: bogme, zaista, zaista – prilično velebnoj dvorani!

U njoj je čak 405 sjedalica i po tome za oko sto mjesta premašuje HNK Šibenik – taj lijepi stari teatar i spomenik kulture.

Nažalost, evo i jedne zamjerke: nema prolaza kroz gledalište čiji redovi imaju od 23 do 29 stolica! Lijepa bi to strka nastala kad bi trebalo brže-bolje izići, a i dizati petnaest – dvadeset ljudi da bi se došlo do svoga mjesta nije baš neka sportska disciplina...

Sad, što je – tu je. Dvorana izgleda lijepo pa i u svoj svojoj jednostavnosti – nekako raskošno (osim što su postavljači gledališta malo neprecizno odradili posao, a gledalište, znamo, mora biti postavljeno vojnom disciplinom)...

Ovaj naš posjet "na prepad" završavamo u predvorju dvorane. Tu je donedavno bilo improvizirano gledalište od 150 mjesta i scena za niz drniških priredaba.

– Sad imamo dvoranu, a za dvoranu već dvije godine imamo privremeni plan korištenja. Planiramo da u funkciji bude 150 dana u godini. U Drnišu djeluje naše Pučko učilište, Glazbena škola, Tamburaški orkestar, Puhački orkestar, zbor "Neuma", klapa "Drniš", dječji zbor "Grdelin", kazališna radionica "Mali meštar"... računamo na gostovanja, sad smo opremljeni i za kongresne sadržaje pa ćemo razaslati ponude na niz adresa. Ovo mora živjeti i građani moraju naći razloga da dolaze u ovu svoju lijepu dvoranu. Kad je bilo otvorenje, da je bilo dvije tisuće mjesta u dvorani, sve bi ulaznice planule!

Ali, nas čeka naš zavičajni krug kredom. Još je jedan događaj obilježio isti tjedan u drniškom kraju: otkrivanje spomen-reljefa fra Šimi Samcu na pročelju zgrade Miljevačkog sabora u Drinovcima. Godina je dana otkako je umro fra Šime Samac.

Autor reljefa je akademski kipar Kažimir Hraste.

– Fra Šime je bio moj prijatelj, pravi i iskreni prijatelj, jedan, rekao bih, iznad svega – čovjek! Kad je umro prije godinu dana, poželio sam, naravno, pro bono, napraviti taj reljef jer ako ga nećemo zabilježiti u tom miljevačkom prostoru sada, godinu dana nakon što je umro, dok tu negdje okolo još živi njegov duh – onda nećemo nikada. Napravio sam taj reljef i u svoje ime i u ime svih nas njegovih prijatelja, s namjerom da pokažem kako se nekim ljudima treba dati priznanje koje zaslužuju. Ako nećemo mi, suvremenici, onda tko će? – veli Hraste.

Ovo je spomenik fra Šimi Samcu, ali i "nama koji smo ga postavili jer znači da smo prepoznali kvalitete toga čovjeka", drži Hraste. Spomen-ploča otkrivena je nekidan bez pompe, u krugu ljudi iz Miljevačkog sabora i nazočnosti autora. Otkrio ju je fra Mladen Kovačević, dugogodišnji gvardijan samostana u Karinu, u kojem je fra Šime boravio do smrti.

Sad na miljevačkom platou, u selu Drinovcima, na desetak metara udaljenosti, uz biste Jurja Utješinovića, Stjepana Radića i Franje Tuđmana, sad na reljefu Kažimira Hraste stoji i lik fra Šime Samca...

Nama je poći niz kanjon Čikole, ispod znakova suvremenog života i turizma – postrojenja za zip-line – na drugu stranu, ponovno na cestu Šibenik – Drniš, sada u pravcu Šibenika...