Eh, da je svitu po selima bilo dati 18 kvadrata zbog kojih se danas rugaju ministru Bačiću, bilo bi dice ko čvrlja!

Nikad više poticaja, a nikad manje voća i povrća – kukaju kod nas i vlast i oporba, pa ispada da se kod nas više proizvodilo kad se seljaka spoticalo, nego danas kad ga se – potiče! Ista je stvar i s djecom. Ne samo da svako novorođeno dijete daruju i država i ministarstvo, nego nema ni županija, grada ni općine koji za to nisu predvidjeli kakve poticajne mjere odmah čim se rode, pa kasnije, kroz školu i besplatne knjige, udžbenike, radne listove i bilježnice, mukti autobus, ali sve utaman. Ništa, nula, njente, pa čak i gore od toga – iz godine u godinu bilježimo debeli minus u broju novorođenih u odnosu na broj umrlih. Stari rađati ne mogu, skoro 30 posto u Šibensko kninskoj županiji ih je starije od 65 godina, a mladi nemaju uvjeta, pa neće da se žene i prave djecu. Nemaju stana, sigurnog posla, a i ova politička situacija ih obeshrabruje - cijene nafte, situacija u Hormuškom zaljevu, Trump, Ukrajina, izbori u Mađarskoj. Sve to na njih djeluje stresno i potresno pa se pitanje roditeljstva odgađa za u nedogled. Prevelika je to odgovornost!

U ona vremena, kad nije bilo ni struje ni vode – Rupe su je, iako leže na rijeci Krki, dobile tek prije koju godinu – ni bijelog, a kamoli asfaltiranog puta, a često ni autobusa, pa se u školu kilometrima išlo pješke, djece je bilo ‘ko čvrlja‘. Makar je pod jednim krovom živjelo zajedno nekoliko generacija iste obitelji. A nikakvih uvjeta za roditeljstvo! Eh, da im je bilo dati ovih 18 kvadrata  zbog kojih se danas rugaju ministru Bačiću! A radnika je bilo ne samo za TEF i TLM, nego i za Njemačku i Austriju, rudnike u Belgiji. A danas, bio je evo ministar Šušnjar u posjeti Vladi Čoviću na Podima – u njegovom ZM - Vikomu od 300 radniku, stotinu ih je – stranih. Trećina! I onda se mi čudimo kako ništa ne proizvodimo, kako su nam polja zapuštena, kako nam je pijaca prazna i kako na njoj nema domaće blitve, ni jaja...

Ljudski rezervoar koji je godinama spašavao Šibenik – ko i sve ostale gradove na moru – je presušio. Sela su pusta, praznija nego šibenska Kalelarga kroz zimu, a u njih se dođe jednom godišnje za Mrtvi dan i Svi Svete, na groblje. Možda vam je promakao, ali podatak da grad Šibenik trenutno projektira četiri ispraćajne dvorane u Vrpolju, Zatonu, Boraji i Slivnom dovoljno govori sam za sebe. Očito, to je ono što je Mjesnim odborima bilo najvažnije, što su tražili od gradske uprave – ni vodu, ni struju, ni asfalt, sve to već imaju, ali je očito stiglo prekasno. Samo ispraćajnu salu, s hortikulturno uređenim okolišem, da mogu dostojanstveno ispratiti svoje pokojnike, da ne kisnu i ne zebu, dok ih prate na posljednje počivalište. Pitanje je samo hoće li nas imati tko i ispratiti?!