Nakon što je prošlog proljeća Zlarinka Mladenka Makale dijelila maceve šparoga šibenskim umirovljenicima na gradskoj tržnici, ove godine djelokrug je proširila sve do sjevera Hrvatske, pa je danas šparoge dijelila umirovljenicima u Varaždinu!
Nakon akcije branja preko vikenda, u svojem masliniku i maslinicima „donatora“, odnosno prijatelja ove akcije, Mladenka je jutros na varaždinskoj tržnici podijelila 83 ne maceva, nego, eh – pušleka šparoga!
– Atmosfera je bila divna, građani razdragani, a šparoge su planule za desetak minuta – govore nam Nada Stipaničev, zlarinsko-splitska Šibenka, i Nevenka Sinković, zlarinska Čakovčanka. Nada je bila zadužena za transport Mladenke, šparoga, maslinovih grančica i – dvaju Mladenkinih pasa, Ivice i Marice, od Šibenika do Varaždina.
Građanima su zlarinske prijateljice, naime, podijelile i naramak maslinovih grančica i pokoje jaje od Mladenkinih kokoši, i sve skupa – bio je to jedan lijep preduskrsni događaj u lijepom gradu Varaždinu.
E, sad, zašto u Varaždinu?
Zato što su bili uključeni mnogi Čakovčani i Varaždinci koji na Zlarinu imaju kuće, pa njihovi domaćini Zlarinjani cijeli jedan kvart svoga mjesta zovu Varaždin breg!
Lani je, rekosmo, Mladenka dijelila šparoge na šibenskoj tržnici. I sad se pamti nevoljkost i nepovjerenje s kojim su ovdašnji umirovljenici prihvaćali pruženu ruku s macem šparoga, kao da, nekako, ne vjeruju da je to moguće, da je to „nako“, da je besplatno, „bez ičega“ i „bez nike“! Mnogi su i odbili i otišli svojim putem...
Valjda bi na svakoj dalmatinskoj tržnici bila ista takva atmosfera, jer – ko je lud da ti badava dijeli šparoge!
U Varaždinu atmosfera je bila skroz drukčija.
Pa su se o tome danas raspričali svi tamošnji mediji!
Mladenka Makale živi na Zlarinu, godinama se bavila poduzetništvom raznih vrsta, godinama je bila zlarinska grobarica, radila je i ukope, i iskope, otvorila je ugostiteljstvo, a u zasluženu i svojevrsnu neslužbenu mirovinu otišla je iz građevinarstva. Sve što je u životu, sličnom filmskom scenariju – a o tome smo na ovim stranicama pisali u više navrata – postigla, postigla je sa svojih deset prstiju – ne u prenesenom, nego u doslovnom smislu.
Ti prsti sada beru šparoge za penzionere, a Mladenka tvrdi da to radi jer su bezobrazno skupe i jer ih mnogi sebi ne mogu priuštiti – a beru se u šetnji! – pa kaže:
– Cijena šparoga koje se beru šećući sramotno je visoka, cijene su se, pogotovo u početku, a digod i sada, penjale i do 10 eura za mac!
Pitamo je, zašto ove godine u Varaždinu – osim zbog prijatelja s Varaždin brega na Zlarinu!?
– Ove godine sam izabrala Varaždin i zbog naših zlarinskih prijatelja iz Čakovca i Varaždina, a i zbog toga što će uskoro doći moji konjići, moja dva ponija, i onda više neću biti slobodna ići tako daleko. Ivicu i Maricu mogu voditi sa sobom, ali konje ne mogu! Više neću biti tako slobodna. Ali ću sa svojim akcijama nastaviti svako proliće, dokle god budem mogla!
Nakon zaista mukotrpnog života i velikih truda, Mladenka Makale danas u svojem masliniku gradi štalu za dva ponija, koje nabavlja na radost zlarinske i sve druge djece. U tom je masliniku sagradila i kokošinjac, a tu svake godine u lipnju priredi veliki piknik za prijatelje, pozvane na proslavu rođendana njezina psa Ivice i njegove mame Marice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....