Premda bi dnevni mediji, po prirodi stvari, trebali donositi novosti, kad je u pitanju problematika šibenskih otoka i otočana, a u svjetlu odnosa s Jadrolinijom, nužno se narušava taj red.
Tu više uglavnom nema novosti.
Ovo je najnovija ne-novost vezana za brodski prijevoz šibenskih otočana.
Nakon višekratnih prekida plovidbe u veljači, zbog olujnih juga i bura, i razine mora koja stare i male rive čini dodatno neprilagođenima za (nepotrebno) velike brodove koje sada Jadrolinija drži na tim linijama, petnaestak putnika u petak navečer, 20. veljače, u 19.30 ukrcalo se za Zlarin i Prvić u transatlantik "Judita" (koji prima 316 putnika – ne bi da odjednom prevozi kompletno stanovništvo sva tri otočna mjesta!). Putnici kako su se ukrcali, tako su se i iskrcali, ali ne u svojim odredištima, nego su se lijepo vratili nalijevo krug: natrag u luku Šibenik.
– Oprostite, ali imamo tehničke poteškoće i ne možemo nastaviti plovidbu – rekao je uljudno član posade putnicima.
Putnica koja je sa suprugom bila na putu u Prvić Šepurinu ovako to opisuje:
– Kad smo bili oko ulaska u kanal, počelo se događati nešto neobično. Brod je usporio, pa opet krenuo, pa opet usporio, potom je lagano nastavio plovidbu, mislili smo kroz kanal, ali smo po svjetlima s kopna shvatili da smo pred vezom u luci! Tada smo obaviješteni da brod neće nastaviti plovidbu i da se iskrcamo. Kako je u luci bila vezana "Silba", koja drži istu liniju 505, pitali smo hoće li nas ona odvesti na otoke. Odgovor je bio niječan.
Bračni par (podaci poznati redakciji) iskrcao se, kao i svi drugi.
– Među nas petnaestak bilo je baš nekako dosta ljudi koji nam nisu poznati s otoka, odnosno s ove naše pruge. Među njima i dvoje ljudi s dvoje djece, koji su se iskrcali i, potpuno zbunjeni, ostali stajati s djecom i sa stvarima na rivi. Mi smo autom otišli u svoj šibenski dom, a za njih smo baš mislili – tko li su i što li će sada... To je, naime, zadnja večernja pruga za Zlarin i Prvić.
Sutradan, u subotu ujutro, odnosno jutros, bračni par je ponovio pokušaj iskrcavanja u Šepurini, i iz druge uspio, katamaranom "Silba".
Išli bi oni i večer prije, ali nitko im nije znao reći da će "Silba" isploviti.
Naravno da takva odluka treba pričekati određenu proceduru, premda bi se moglo očekivati da je kod ozbiljnog brodara unaprijed poznat način postupanja u ovakvim situacijama.
Može li ta procedura biti hitrija u vrijeme današnjih digitalnih, svemoguće brzih, sredstava komuniciranja?
Može li netko barem naznačiti mogućnost, pa da ljudi znaju što im je činiti, ima li smisla pričekati ili da čekati ne treba?
Naši su putnici tek ujutro doznali da je večer prije, po njihovoj informaciji oko 20.15, "Silba" ipak isplovila, da bi sa svojih 310 mjesta odvezla na otoke preostalih sada valjda tek desetak putnika.
Rentabilno, nema šta, kao i cijela ta 505 linija zimi. Dva golema broda u koja se – evo čak i zimi u frekventnije subotnje jutro u 9.30 – ukrcalo ukupno četrdesetak ljudi u pravcu sva tri otočna mjesta.
Što je sljedeće u ovom našem serijalu koji smo nazvali "Figurae Veneris države i njezina brodara nad šibenskim otočanima" – izvijestit ćemo.
Do tada još jedan bizaran detalj: radnim danima na Jadroliniji 505 i dalje postoji tzv. radnički brod. Taj isplovljava iz Vodica u 4 i pol, pristaje u Šepurini nakon petnaestak minuta, u Luci u pet, a u 5 i kvarat iz Zlarina isplovljava u smjeru grada.
Zove se, onako atavistički, „radnički“, valjda za divnu uspomenu na vremena kad su šibenski otočani tim jutarnjim brodom putovali na svoja radna mjesta u Šibenik, u svoje „fabrike“ i drugdje.
Odavno nema šibenskih fabrika, ali „radnički“ i dalje vozi, svoju posadu i zrak, na liniji 505 u cik svake zore.
Uostalom, više nema ni radnika, sad su svi djelatnici...
A tu okaminu, taj fosilni ostatak, „radnički“, Jadrolinija vjerojatno drži za neku buduću paleontološko-arheološku zbirku.
I za kraj, naoko nevezano za ovu priču, ali radi sveobuhvatnije ilustracije o tome kako to matica država s otocima radi, podsjetimo i na nekidašnju objavu iz MO ureda Zlarin u kojem mještane obavještavaju da je Pošta zatvorena jer je poštar – na godišnjem odmoru.
Kad god je do sada poštar u tim malim otočnim mjestima bio na godišnjem odmoru, matična firma slala je zamjenu. Ovaj put nije. Na Prviću je to sada riješeno tako što svako mjesto ima svoga poštara, pa jedan preuzme sav posao dok je drugi na godišnjem. Ni toga nikad prije nije bilo, kažu Prvićani.
Hrvatska pošta jednostavno je riješila godišnji odmor mjesnog poštara – ključem u bravu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....