"Mi smo lišće s iste grane, jednom smrkne, drugom svane." To su stihovi jedine zajedničke pjesme Arsena Dedića i Miše Kovača. Poslije smrti Vice Vukova, na drugi svijet partila su oba, pa nama Šibenčanima ostaje samo uspomena na početak sedamdesetih minulog stoljeća.
Na doba kad se, zahvaljujući triju Arsen – Vice – Mišo, grupi "Mi" i sjajnoj klapi "Šibenik", Krešimirov grad doimao kao glazbeni "centar svita" bivše države. I dok su još za tinejdžerskih dana Vici i Arsenu mnogi proricali blistave glazbene karijere, od Miše je u to doba malo tko to očekivao. Niti jednom nije pobijedio na šibenskim natjecanjima pjevača amatera, a kao šegrta u tapetarskom zanatu stigla ga je i zajebancija da drugi šegrt Branko Juras "ima bolju tercu od njega". Mišo nije uspio ni na Šubićevcu, gdje se kao vratar okušao u mlađim kategorijama u doba kad je šibenski dres nosio legendarni Pere Nadoveza.
Ako niste znali, Mišo je svoje prve pjevačke uspjehe ostvario u Beogradu! Kad su košarkaši Šibenke prvi put stigli u beogradski lokal "Topčiderska noć", gazda i gosti još uvijek su samo komplimentima obasipali brkatog Šibenčanina, koji se u međuvremenu preselio u Zagreb. Tamo gdje mu je puno pomogao Pero Gotovac, sin velikog Jakova, koji je Šibenčaninu otkrio trikove glazbenog zanata. A potom se sve zakotrljalo u pravom smjeru.
Prve uspješnice "Više se nećeš vratiti" (na sarajevskom "Šlageru sezone") i prepjev "I Can‘t Stop Loving You" trasirali su mu put do Splitskog festivala.
KRIZA 80-ih, A ONDA...
– U Splitu ćemo zapjevati zajedno. Da Prokurative osjete šibensku pismu milu – kazivao je Mišo na zajedničkom ručku članovima klape "Šibenik". Nije održao riječ.
Pobjedničku pjesmu "Proplakat će zora" otpjevao je zajedno sa splitskim "Filipom Devićem". Šibenski "majstori pivači" to mu nisu zamjerili, to više što im je Mišo to obilato nadoknadio u kasnijim godinama ("Noćas ćemo zemlji ka materi reći", "Dobra ti večer, mati Dalmacija"…). Što kriti da je brkati Šibenčanin upao u malu krizu početkom osamdesetih godina. Zato se obratio meni, kao Šibenčaninu, s usrdnim: "Pomozi!"
Ne bih mu uspio pomoći da mi nije popustio ondašnji urednik "Nedjeljne" Mladen Krnić. No, i Mladen i Mišo poslije toga su bili zadovoljni. Promocija na stranicama "Slobodne" dodatno je lansirala očito pogođeni nosač zvuka "Dalmacija u mom oku", nastao u suradnji sa šibenskim tandemom Dušan Šarac – Krste Juras. A onda je Mišo krenuo strelovitom brzinom prema vrhu. Više od 20 milijuna prodanih nosača zvuka više nego jasno svjedoči o neokrunjenom kralju domaće estrade.
– U našoj glazbi najvažniji su pjevač i tekst, glazba je tek na trećem mjestu. Evo da bih ja i telefonski imenik prodao u 100 tisuća primjeraka uz uvjet da je na naslovnoj stranici moja fotografija – znao je kazivati na večerama u Tribunju, gdje su mu društvo najčešće činili Dušan Šarac, televizijski mag Miroslav Lilić i potpisnik ovih redaka. No bilo je trenutaka kad bi tu samouvjerenost potisnula specifična samokritičnost.
– Bio sam na turneji po Americi i doznao da u blizini koncert ima moj idol Elvis Presley. Kad je on počeo koncert s najtišom mogućom skladbom, "Are You Lonesome Tonight", ja sam bio ne samo impresioniran, nego i pomalo posramljen. Da me je netko u tom trenutku pitao čime se bavim, ne bih se usudio reći da sam pjevač. Rekao bih da sam pomorac s jugoslavenskog broda – kazao je Mišo.
Legendarni Šibenčanin bio je neosporni hajdukovac, ali je Krešimirov grad ostao u njegovu srcu na poseban način. Prije svakog šibenskog nastupa nervozno je pušio i zapitkivao: "Ima li dovoljno publike!?" Na zadnjem šibenskom koncertu nije krio da je hajdukovac, ali otvorio se na poseban način: "Samo moja duša zna za koga bih navijao na nekoj važnoj utakmici Šibenik – Hajduk!"
BRANIT ĆU ŠIBENIK I TRIBUNJ...
Prije prvih višestranačkih izbora Mišo je mnoge iznenadio izjavom: "Ako pobijedi HDZ, ja se selim iz Hrvatske!" Usuđujem se kazati da je to bilo pod utjecajem stalnog kontakta s beogradskim prijateljem, glazbenim kritičarom Petrom Lukovićem.
No, u praskozorje Domovinskog rata nazvao me (opet) Mladen Krnić i kazao: "Molim te da nagovoriš Mišu na intervju i neku normalnu, domoljubnu izjavu."
– Spreman sam s puškom u ruci i u rovu braniti moj Šibenik i Tribunj od srpskog agresora – izjavio je u tom razgovoru za "Slobodnu".
U prvim ratnim godinama Mišo je posegnuo za domoljubnom pjesmom o legendarnoj 113. šibenskoj brigadi i dirljivom skladbom "Grobovi im nikad oprostiti neće". Trebam li vas podsjećati na to da je Mišo, kao jedini uz Olivera Dragojevića, ustrajao u odluci da poslije Domovinskog rata ne pjeva u Srbiji!?
Ne bih o tragediji koja ga je zadesila gubitkom sina Edija. Poslije toga Mišo više nije bio onaj stari Mišo. Sjećam se koncerta početkom devedesetih u Stuttgartu, na kojemu smo prije i poslije nastupa sjedili zajedno. Vladala je šutnja. Svatko je bio u svom filmu. I Mišo, i (bivša supruga) Anita i kći Ivana. I sklon sam vjerovati da ga je od potpunog kraha spasila njegova nova životna družica Lidija.
Ne znam, međutim, je li baš pogodio time što se povukao u svojevrsnu izolaciju. I nikad neću prežaliti što nismo u zadnjih nekoliko godina, kao nekad, ispijali kavu i prebirali po našim dragim šibenskim uspomenama. Zato ću na kraju posegnuti za stihovima jedne od dviju pjesama koje sam (u suradnji s Đorđem Novkovićem) napisao za Mišu. "Pratite me, prijatelji, i kad napusti me ona, pratite me, prijatelji, kad zaplaču zadnja zvona…"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....