Poznati šibenski odvjetnik progovorio o svojoj strasti prema maslinama, tradiciji i zlatnim medaljama za maslinovo ulje

Poznati šibenski odvjetnik Vjeran Paić, koji po majci potječe iz ugledne vinarske obitelji Škarica — poznate po tome što je krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća za svoja vina osvajala medalje u europskim prijestolnicama — na naslijeđenoj je djedovini u Donjem polju podigao maslinik s više od 300 stabala. Od njih danas proizvodi vrsno i nagrađivano maslinovo ulje, u čemu je pronašao posebnu inspiraciju i duševni mir, piše Mok.hr.

Za sve je „kriv“ njegov punac, nekadašnji poznati nogometaš i trener Nikica Cukrov, koji je na toj zemlji najprije počeo uzgajati povrće kako bi se oporavio od teške bolesti, a potom je i zeta nagovorio da krenu korak dalje.

„Moj se punac okrenuo prirodi i uzgoju zdravog povrća te mi je predložio da na mojoj zemlji nešto napravimo. U početku je zaista bilo teško sve to iskrčiti i obraditi zaraslu zemlju, ali krenuli smo malo-pomalo, metar po metar, i danas smo stigli do 25.000 četvornih metara. Moj je pokojni djed ovdje zasadio oko 50 maslina, a sve ostalo podigli smo mi. Izvadili smo stari vinograd i pretvorili ga u maslinik, tako da danas imamo oko 330 stabala“, započinje svoju priču Vjeran.

Ističe kako su učili u hodu, tražeći savjete od stručnjaka poput dr. Vlatkovića iz Zadra, Buntića, Laće i mnogih drugih pionira modernog maslinarstva. Posebno izdvaja Domagoja Živkovića, iznimnog maslinara i predsjednika udruge ‘Ultra Extra’.

Svoje ulje izlažu isključivo na „Danima mladog maslinovog ulja u Dalmaciji“ u Vodicama, gdje redovito osvajaju medalje, a kruna uspjeha su šampionske titule na tom međunarodnom natjecanju.

„Do sada imamo petnaestak zlatnih medalja. Godine 2016. osvojili smo Grand Prix ušavši u izbor šampiona na sedmom mjestu, a prošlogodišnja nagrada, kada smo proglašeni šampionom manifestacije u kategoriji višesortnih ulja i pakovine, bila je kruna svega dosad učinjenog“, objašnjava Paić.

Priznaje kako je vinogradarstvo, kojim se bavila njegova obitelj, puno zahtjevnije od maslinarstva, no i rad u masliniku uzima mu „zadnji gram snage“. Ipak, u taj se posao toliko zaljubio da ga on potpuno ispunjava.

„Ponekad svoj profesionalni posao radim noću kako bih svaki dan mogao doći ovamo i raditi u masliniku. Poznajem svaki njegov dio, svaku maslinu. Ne mogu opisati taj osjećaj, to čovjek mora sam osjetiti da bi razumio toliku ljubav i strast“, zaključuje Vjeran.