Zdravko Pilić: Bivša JNA i nehotice je zadužila Krešimirov grad. Evo i kako!

Prvi šibenski gradonačelnik Ante Šupuk imao je običaj početkom 90-ih za svog kratkog, ali upečatljivog mandata, reći kako je bivša JNA držala sve razvojne resurse grada Šibenika u ‘frižideru‘. - ‘Šibenik se desetljećima nije mogao razvijati zato što je sa svih strana bio okružen. Sa zapada je dimio TEF, koji je zauzimao više od 300 tisuća kvadrata, sa istoka TLM, koji je zauzimao duplo više, s juga je u kanalu Svetog Ante cijelom istočnom stranom bila vojska, njezin je bio i ‘remont‘ i poluotok Kulina, pa čak i tvrđava Svetog Nikole, pored njih golema vojarna koja je nosila ime narodnog heroja Rade Končara, a nakon toga kad ju je preuzela HV, Knezova Bribirskih, pa ex kasarne još jednog narodnog heroja ‘Ante Jonića‘, u kojoj je danas MUP, pa Palacin pored nje, tik do ulaza u vinariju ex Vinoploda.

Bivša JNA zauzimala je i pola Šubićevca, od šumarije i ulice Đure Đakovića, pored koje se ovih dana planira (g)raditi rotor, pa sve do skretanja za samostan i crkvu Svetog Ante, i dalje do park šume i nogometnog stadiona koji je također nosio ime narodnog heroja koji je pokraj njega strijeljan. JNA je bila i iznad grada, na brdima iznad Šubićevca, na Jamnjaku.‘ - znao je reći Šupuk. 

I bio je u pravu. Jer, Šibenik je praktički prodisao otkako je ta golema nekretninska imovina bivše JNA, a poslije MORH-a došla u njegovo vlasništvo. Bez nje, ne bi bilo ni šetnice u kanalu Svetog Nikole – to je desetljećima za građane bile zabranjena zona, nije se ni u akvatorij smjelo ući – ni Studentskog doma na Palacinu, ni nove zgrade Arhiva, ni katoličke škole, ni rotora u Mandalini, ni Trokuta, ali ni ni mnogo čega drugog što je izgrađeno poslije rata, a naročito u zadnjih 15-ak godina otkako su Šibeniku otvoreni (pret)pristupni fondovi EU.

Srećom u nesreći, ‘zahvaljujući‘ JNA i njezinim cijevima, ta golema područja nisu bila napadnuta ‘divljom gradnjom‘ u doba socijalizma, pa Šibenik danas, kad ih je dobio u vlasništvo od države – uglavnom mukte – ima dovoljno prostora da u njih smjesti i izmjesti iz strogog centra grada skoro sve što mu padne na pamet. Ne samo bolnicu i Vatrogasni dom, koje uz pomoć europskih novaca prebacuje u Vojarnu Knezova bribirskih, da bi na njihovom mjestu gradio podzemne garaže i žičare – i to opet EU sredstvima – nego i daleko manje lukrativne stvari kao što je Centar za mlade za kojeg je ovih dana određeno kako bi ga trebalo preuzeti šibensko kazalište.

U toplani bivše kasarne JNA trebao bi niknuti sportski centar, a u hali do nje – koncertna dvorana. Bit će to HNK-u u Šibeniku svojevrsna supstitucija za multimedijalnu Kuću umjetnosti Arsen koju su željeli za svoje programe, a dobila ju je na upravljanje JU Tvrđava kulture. Kulture Krešimirovog grada koja, na koncu, hoćeš – nećeš puno toga duguje i bivšoj JNA i njezinoj žici...