Gost HRT-ove emisije "Razgovor s razlogom" bio je arhitekt, akademik Nikola Bašić, s kojim je novinarka Morana Kasapović razgovaralo o kulturi prostora. Naš poznati arhitekt je pojasnio što podrazumijeva pod pojmom "arhitektura pripadnosti" te otkrio pripada li zagovornicima izvornosti, protivnicima trendova i što je to "prevođenje arhitekture".
– Za mene je bitno da ta arhitektura uključuje i ljude, ne samo fizičke elemente, ne samo ono što predstavlja vrijednosti kulture i zajednice, nego i samog konkretnog čovjeka, ljude. I moje veliko zadovoljstvo jer, rekao bih, prakticiranje upravo one arhitekture gdje sam mogao ostvariti tu participativnost – kaže poznati arhitekt.
Akademik Bašić ističe da teži k tome da ljudi s njime stvaraju arhitekturu, da se ona ne odvija uvijek po nekom autorskom diktatu niti je determinirana tehničkim uvjetima i da to bude proces koji će dovesti do određenog artefakta.
Konačni cilj je da se na kraju stvori nešto što nije samo materijalna definicija prostora nego i da ljudi koji su ga stvarali na neki način postanu dio tog istog prostora.
Kad je riječ o trendovima u arhitekturi, akademik Bašić kaže da trebamo biti otvoreni novostima koje dolaze iz našeg globalnog okruženja, no ne smijemo ih nekritički prihvaćati. Ono što nam dolazi treba znati prepoznati kao vrijednost koju možemo povezati s našim vrijednostima i osobitostima.
– Ja to često govorim kao o arhitekturi koja se prevodi. Često uzimam za to jednu krasnu, gotovo metaforičku priču o Oliverovoj famoznoj pjesmi "Trag u beskraju", koja ustvari djeluje tako naše, tako dalmatinski da mnogi ljudi nisu svjesni da je ta pjesma ustvari talijanska i da je nju interpretirao Oliver i učinio je našom pjesmom. E takvu stvar bi htio da se događa s arhitekturom.
Ne treba ništa uzimati kao gotovo tuđi proizvod. Možemo kupovati tuđa znanja i tuđa iskustva, ali ih moramo prevesti na naš jezik i u toj razmjeni možemo ponuditi i vlastite vrijednosti i identitet – govori akademik Bašić.
– Međutim, oni koji govore o identitetima uporno i ustrajno stavljajući to u prvi plan zaboravljaju da je to društveni konstrukt koji nije konstantan. On se stalno mijenja. Identitet je dinamična pojava. To je društveni konstrukt koji se ustvari određuje u odnosu prema nekim drugim identitetima. Prema vrijednostima drugih, mi određujemo svoju vrijednost – kaže akademik Bašić.
Kad govorimo o stanju u prostoru, mi imamo i estetski i etički problem. Hrvatska, kao društvo, očito nije uspjela izgraditi sustav koji može regulirati odnose u prostoru na način da ostvarimo sklad koji priželjkujemo, smatra akademik Bašić.
– Očigledno se radi o jako lošim praksama. Te prakse su u našem prostoru proizvele ekspanziju nama neprepoznatljivih ansambla, urbanih i periurbanih. Sve su to poprilično kaotične nakupine grada koji ustvari nije grad nego je neko suburbano područje koje se gradi ne samo bez identiteta nego i bez ikakve organičke uzajamne povezanosti.
Prevladava, dakle, stav da bismo trebali regulirati stanje u prostoru tako da se on razvija u smjeru koji će biti koristan za zajednicu danas i u budućnosti. No problem je što mi uopće nemamo viziju o prostoru, a strategija imamo toliko da njihov broj pokazuje koliko su besmislene – kaže akademik Bašić.
U povodu prijedloga tzv. Bačićevih zakona stručnjaci su premijeru Plenkoviću uputili otvoreno pismo pozivajući da se uspori procedura donošenja tih zakona kako bi rješenja bila kvalitetnija, no nije ih se poslušalo. Kako kaže akademik Bačić, ignoriralo ih se.
– Najviše se bojim manipulacije. Pojmovnik tog zakona, a to je jedan od ključnih elemenata zakona, toliko je nekonzistentan da se može tumačiti bilo kako. Primjerice, kad kažeš da je nešto naseljen otok ili nenaseljen, onda moraš znati što to znači. Znači, mora postojati definicija: naseljeni otok je to i to… Druga stvar je što mi imamo tamo nekih zakučastih pojmovnih definicija, npr. "građenje koje se ne smatra gradnjom".
Zbog te nekretninske euforije koja je, opet, povezana s turizmom gdje se jedan golemi korpus građenja odvija mimo potreba društva za stvarnim stanovanjem i stvarnim životom, napominje akademik Bašić. Također ističe kako je veliki protivnik ekskluzivnih turističkih zona. To je turizam kakav nama ne treba – tvrdi.
– Mi naš turistički identitet gradimo na našem fantastičnom prostoru, prirodnom i kulturnom, i na našim ljudima koji su izgradili ovaj turizam, dali mu dušu, odredili ga na jedan način koji je tako jako prisutan i integriran u lokalnu zajednicu, ustvari, ne postoji u europskim mediteranskim relacijama koliko u Hrvatskoj.
Te turističke zone su u pravilu planirane na najkvalitetnijim prostorima, onima koji imaju karakter primarne prirode. Ti bi prostori trebali biti sačuvani kao turistička scena, a biti pretvoreni u gradilište.
Receptivne kapacitete gradiš u gradu, u zajednici, u naselju, kao živi dio tog naselja. Tad ćeš moći razmijeniti kulture. Tad ćeš moći graditi standard vlastitih ljudi… recimo, zajednički prostori za zabavu, ili za neki fitness, wellness, bazen..., to mora biti napravljeno u zajednici kao dio turističkog i životnog standarda zajednice – zaključuje Bašić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....