Mještani Draga, malog mjesta u Općini Pakoštane na granici Zadarske i Šibensko-kninske županije, digli su se na ustanak! Dozlogrdilo im je, kažu, plaćanje kanalizacije koje nemaju.
Od 2005. godine na svaki potrošeni kubik vode moraju platiti još 3,66 posto naknade za kanalizaciju koje u Dragama nema ni za živu glavu. Odlukom Općine iz 2011. naknada za kanalizaciju je preimenovana u naknadu za razvoj iz koje se danas financira izgradnja magistralnog kanalizacijskog cjevovoda.
Šest godina plaćali za....
Na taj će način mještani Draga, Pakoštana, Biograda, Sv. Filipa i Jakova, Tkona i Pašmana pokriti 25 posto troškova, a ostalih 75 nepovratnih sredstava dobit će iz europskih fondova. Zvuči lijepo i krasno, da nema nekoliko onih ali...
Prvo, ako se mještanima Draga od 2005. zaračunava naknada za kanalizaciju, a tek od 2011. je počela izgradnja magistralnoga kanalizacijskog cjevovoda koji plaćaju kroz potrošnju vode, što je s novcima ubranima od 2005. do 2011. godine? Gdje su nestali, u što su utrošeni?
Drugo, naknada od 3,66 posto vezana je za potrošnju vode i jednako kači domaće i vikendaše koji su mjesec dana godišnje u Dragama, što znači da će 700-800 Dragara izgraditi kanalizaciju za cijelo mjesto u kojem ima više kuća nego stanovnika.
Gradonačelnik Biograda Ivan Knez priznaje da taj uvjet Europske komisije nije bio fer prema svima, ali im je stavljen na stol kao “uzmi ili ostavi”. Uzeli su i još jedna nepravda natovarena je na leđa građana.
Treće, Dragarima koji uredno plaćaju vodu, ali ne i račune za nepostojeću kanalizaciju, Komunalac je počeo isključivati vodu. Dragari tvrde da im s uplata za vodu skidaju 30 posto za neplaćenu kanalizaciju. Na taj zakonski upitan način Komunalac je Dragare učinio dužnicima i za kanalizaciji i za vodu.
Četvrto, uprava Komunalca dobro zna da je većina neplaćenih dugova njihovih korisnika pala u zastaru i zato protiv dužnika ne žele pokretati sudske postupke jer bi na sudovima sigurno izgubili. Stoga su krenuli utjerivati dugove na krajnje besraman način zastrašujući ljude i upadajući im u privatni posjed kada nisu kod kuće.
Istina, Komunalac treba imati pristup vodomjerima 24 sata, ali postoji i presuda suda u Biogradu koji kaže da je to povreda privatnog posjeda.
Kuc, kuc, stiže Komunalac
Peto, u svemu tome neshvatljivo je i neprihvatljivo ponašanje direktora Komunalca Marina Colića i lokalnih političara. Na brojne apele građana izabrani narodni predstavnici se uopće nisu odazvali, naprotiv, Colić dužnicima na vrata šalje privatne snagatore koji vade vodomjere, a s novinarima ni o čemu ne želi razgovarati.
Šesto, na zahtjev Državnog odvjetništa zadarska policija provodi kriminalističku istragu cijelog slučaja. Dosad su utvrdili da skidanje vodomjera nije krađa, ali su za krađu vode osumnjičili neke Dragare koji su nakon vađenja vodomjera kupili novi i sami sebi obračunavaju potrošnju vode.
Dragare su tako najprije natjerali da plaćaju nešto što nemaju, potom su ih zbog neplaćanja toga što nemaju učinili dužnicima, a sada će na koncu i kriminalcima. Zašto?
Da bi se spasilo Komunalca koji su politički podobni direktori doveli do duga od 54 milijuna kuna! Oni zbog toga (nikad) neće odgovarati, a cijenu će (uvijek) platiti građani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....