Sjajna priča o Dalmatincu koji je godinama skitao po svijetu: ‘Srce mi je osvojio Meksiko, ali ipak sam se vratio kući‘

HRT-ova ekipa napravila je priču o Mariju Stoi, pomorcu koji je oplovio svjetska mora i posljednjem čovjeku koji nosi to prezime u Šimunima na Pagu.

Njegova obiteljska priča počinje još s pranonotom, koji se s prijateljem ukrcao na brod za obećanu zemlju.

– Kad su došli u Ameriku, pobjegli su s broda. Pokojni barba Tone išao je u restoran prati suđe, a moj nono je išao na Bruklinski most bojati most – ispričao je Mario za HRT.

–​ Farbanjem Bruklinskog mosta nono je zaradio toliko da je po povratku mogao kupiti pet, šest kuća u selu – jasan je. Taj duh naslijedio je i Mario, koji se također otisnuo na more.

– Bili smo 135 dana bez kruha, pred Basrom na sidru. Tako se dogodilo, uzeli smo u Rijeci pokvareni kvasac – prisjetio se Mario.

Plovio je svijetom – od Tanzanije i Indonezije do Brazila.

– Dar es Salam, Tanzanija, krcate dizel pa prema Indiji i Japanu. Jakarta je u Indoneziji, Fortaleza je brazilska luka – nabraja Mario.

Nema luke u kojoj nije bio.

– Bio sam za Latakiju, Bejrut... neću govoriti što smo vozili jer nije lijepo. Oružje? – Oružje, da – rekao je.

Pamti i Buenos Aires iz vremena vojne hunte.

– Imam propusnicu iz 1974. za izlazak u Buenos Airesu. Na deset sati bila je policijska ura – prisjeća se.

Dodaje da je najopasniji Biskaj, a najbolji – Bejrut.

– Nije bilo druge marke automobila osim Mercedesa. Ako ste imali novca, mogli ste kupiti od igle do aviona – dodao je.

Ipak, srce mu je osvojio Meksiko, ponajviše zbog glazbe koju obožava.

– Ja sam skitao po svijetu – kaže kroz pjesmu, prisjećajući se godina na moru.

Na kraju se vratio u svoje selo nad morem.

– Ja sam tu na miru, meni ništa ne smeta. Puše lijepa bura, tu smo na toplom i Bože, pomozi. Kuća mi gleda na more, otvorim prozor i vidim more dolje. To je velika stvar, nešto posebno. Mi smo ljudi od mora – naglašava Mario.

Nikada se nije oženio.

– Nisam imao volje za oženiti se. Mogao sam mnogo puta, bio sam mlad i zgodan, ali prođe i to – govori uz smijeh.

Danas, kaže, nema razloga za žaljenje.

– Nemam se na što potužiti. Dobro je, zdravlje hvala Bogu služi, imam dobre prijatelje koje moram pohvaliti. Ono što sam prošao, ponovio bih još jedanput – zaključio je Mario, gledajući prema moru.

Videoprilog HRT-a možete pogledati OVDJE.