Može li dan ljepše početi nego uz cvrkut zrikavaca i pogled na najbistrije more na svijetu, koje bliješti pod jutarnjim suncem. Nema žurbe, samo spokoj mediteranskog jutra i mirisi koji dopiru iz kuhinje; pršut, sir, masline, friška riba na gradele... Dobrodošli u srednju Dalmaciju, raj za gurmane i vinoljupce i gdje je sve nekako u savršenom skladu.
Stari kameni gradići pričaju priče duge tisućama godina, maslinici se penju uz padine Kozjaka, Mosora i Biokova, a uličice mirišu na ružmarin, more i pečenog mola. Ovdje ljeto traje dulje, a apetiti su iskreni i puni. Bez obzira jeste li se upravo vratili s kupanja u nekoj skrivenoj uvali, spustili se s planinarske staze Mosora ili prošetali rivom drevnog Trogira, vrijeme je za marendu, onu pravu, dalmatinsku – ritual koji se ne preskače i koji se, naravno, najbolje doživljava uz more. I to ne bilo gdje, nego tamo gdje domaćini znaju što znači "pomalo", gdje se vino toči bez pitanja, a kruh umače ravno u maslinovo ulje. U ovom dijelu Dalmacije, marenda nije samo obrok – to je način života i bez obzira kakvo iskustvo tražite, ovdje ćete pronaći nešto za sebe.
Sunce, more i zalogaj tradicije
Na obali srednje Dalmaciji, od Makarske rivijere do splitskih kaleta, svako mjesto ima svog asa u rukavu. U srcu Makarske, u šarmantnoj Kalalargi gdje se uličice zbijaju kao stihovi stare pjesme, restoran Kalalarga Marija Tomaša oživljava duh mediteranske kuhinje u modernom, ali nadasve autentičnom tonu. To je prava mala dalmatinska konoba, za sve ljubitelje domaće spize, dobrog vina i vrhunske atmosfere. Marenda ovdje znači toplo domaće jelo na žlicu, svježe ulovljenu ribu i pomno birano maslinovo ulje iz okolnih maslinika. Atmosfera je domaćinska, opuštena, a gosti, i domaći i stranci, u istom su ritmu uživanja.
– Moran priznat da se marenda puno više cijeni sad nego prije 20 godina kad sam otvorija konobu. Navike se lagano gube, sve se manje fizički radi, malo je težaka, trudbenika i ribara... Bake i none su nas napustile, matere imaju malo vrimena za dugotrajna pripremanja i kuvanja, a žene i divojke još manje. Sve se brže živi i marenda je postala obrok koji se kozumira od jutra do popodnevnih sati. Postala je popularan obrok koji se traži cijeli dan – iskreno će Mario.
Dalmatinska marenda je, govori nam, obrok između doručka i ručka koji su konzumirali težaci, ribari i ostali koji su rano odlazili na posao u polje, na more....
– Ako ti dan krene u pet-šest sati ujutro, uz neki lagani doručak, a čeka te fizički rad, normalno je da si u 9 sati gladan ka pas. Marenda se obično priprema u društvu kolega, familije, prijatelja s kojima dijelite rad i trud... Obično je to neka teća kuvane spize, nešto na žlicu, šaka ribe, zelja... Uglavnom spiza od stađuna, manji obrok da se preživi do ručka i popije kap vina uz mali predah od obaveza. Marenda može biti jako jednostavno i brzo pripremljeno jelo, a može biti i jako komplicirano i dugotrajno pripremano jelo. Ovisno o težini posla i prigodi. Ne smi se puno pojest jer se posa mora završit, a i ručat se mora. Ako se pojede i popije malo više pa krene pisma... Možete zaboravit na obaveze, ručak i upast u probleme, a ni takvi scenariji nisu nepoznanica u Dalmaciji – objašnjava Mario sad nam već dobro poznatu, marendašku tradiciju.
U svom restoranu u ponudi za marendu su isključivo tradicionalna jela našeg podneblja, sukladno godišnjem dobu. Najviše se, saznajemo, priprema riba iz ulova lokalnih ribara.
– Najviše se traže brujet, gregada, riba u tisno, buzara, fažol na brujet, crne riži, srdele, a šta se tiče mesa najtraženija je pašticada, makarunada, njokada, tingul, lešo, suvo meso i slično – dodaje. Sve fina i ukusna jela koja su domaćim gostima, osim utažavanja gladi, podsjetnik na okuse i mirise djetinjstva. Jer, kako kaže Mario, spiza budi sva čula i budi uspomene.
– Stranci su oduševljeni marendom, pogotovo ako su s Mediterana pa uspoređuju naša jela sa svojima. Turisti žele doživjeti Dalmaciju, a može li se to bolje nego uz marendu, čašu vina i pismu – zaključuje vlasnik.
Tamo gdje marenda ima dušu
Još uvijek se u Dalmaciji zna da je najbolja marenda ona koja se priprema s ljubavlju i servira bez žurbe. Ovdje nema požurivanja, samo polagani ritam dana, čaša vina na suncu i mirisi koji bude nostalgiju. U suprotnom smjeru, u gradu podno Marjana, na maloj pijaci i pod vodstvom Ivone Cokarić, skriva se kulinarska oaza za one koji znaju što traže – Trattoria Tinel.
– Za mene dalmatinska marenda nije samo obrok nego kultura i način života, prilika za druženje i uživanje u laganim zalogajima – kaže nam Ivona, koja sa svojim timom svakodnevno servira tanjure koji su puno više od hrane. Tu je i priča, i tradicija, i osjećaj doma. Njegujući tradiciju dalmatinskih jela, ponuda marendi oslanja se na ono što Dalmacija najbolje zna – jednostavna jela s karakterom, pripremljena po receptima koje su generacije prenosile iz tinela u tinal: pašticada sa njokima, sipa s bobom, orzo, leća, gregada, srdele...
– Sva domaća jela rađena su po autentičnom receptu i sezonskim namirnicama – ističe vlasnica te dodaje kako nisu samo Splićani ti koji znaju gdje je dobro jesti... gosti iz svih krajeva svijeta sve više traže upravo Tinel za svoj dnevni predah.
– Naše marende vole i domaći i strani gosti koji se također rado vrate po novu marendu. Najčešće je to marenda koju su već kušali – objašnjava nam Ivona. Nema u Tinelu pompe, ali ima onog najvažnijeg – topline.
– Otvoreni smo cijelu godinu i u ugodnom ambijentu želimo da se gosti osjećaju kao u vlastitom tinelu – zaključuje Ivona.
U obiteljskoj konobi Bajso u Starom selu Jesenice, gdje mir i pogled na 260 metara nadmorske visine, pletu idilu daleko od gradske buke, marenda se priprema ispod peke i na kominu, i to često pred samim gostima.
– Dalmatinska marenda je puno više od obroka. Ona predstavlja druženje, skupljanje prijatelja i kolega, razgovor. To je svojevrsna nagrada za mukotrpan rad – objašnjava nam Ante Tomaš, vlasnik konobe, koja već 23 godine goste oduševljava kvalitetnim i tradicionalnim jelima.
U ponudi imaju razna mesa i ribu na gradele, dalmatinsku peku, pivce i janjce na ražnju, buzaru, a posebno su ponosni na gregadu s kojom su osvojili zlato na manifestaciji Biser mora. Sve namirnice, koliko god mogu, saznajemo, nabavljaju direktno od malih lokalnih proizvođača
– Lokalna kuhinja je jako važna za naš restoran jer je njegujemo i više-manje smo bazirani baš na nju. Domaćim gostima su to normalna jela s kojima se susreću svakodnevno, a stranci su iznenađeni načinom pripreme kuhanja te običaja jedenja marende.Toga u njih nema baš – kaže Tomaš.
Ako vam je do prave dalmatinske spize i želite doživjeti marendu kao što su je pripremale none, sastavili smo popis restorana u kojima se njeguje tradicija okusa, uživa bez žurbe i jede – s guštom:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....