Antun Masle: Arsene, pomozi

Andro Vlahušić, novi stari dubrovački gradonačelnik, zatražio je od Ministarstva uprave i ministra Arsena Bauka provođenje nadzora nad radom Gradskog vijeća Dubrovnika na konstituirajućoj sjednici Vijeća od 7. travnja 2015., i to u dijelu koji se odnosi na dopunu dnevnog reda sjednice.

U pismu ministru Vlahušić kaže da je izabrani predsjednik Gradskog vijeća Mato Franković, kojega je Vlahušić pobijedio sa 500 glasova razlike, nakon što je iscrpljen dnevni red konstituirajuće sjednice, protivno poslovniku, nadopunio utvrđeni i iscrpljeni dnevni red sa sedam točaka.

Sve ću ih tužiti

Tim činom, tvrdi Vlahušić, prekršena su pravila i zato od Ministarstva traži da proglasi dopunski dio nezakonitim, uz poništenje svih zaključaka s tog dijela sjednice. Upravo kad se došlo na tih sedam dopunskih točaka, svi Vlahušićevi koalicijski vijećnici, njih deset, napustili su sjednicu, a Vlahušić je i najavio da će ih sve tužiti Bauku.

Uglavnom, u okviru tog, po njemu, protupravnog nadomjestka Vijeću izabran je tročlani odbor koji se ima baviti ovlastima gradonačelnika. Na gradonačelnikovu veliku žalost taj odbor vodi Marko Potrebica iz HDZ-a, najbliži suradnik Mata Frankovića, pa situacija više nije pod kontrolom.

Ono što je veliki ulog u toj priči o rogovima u vreći je skidanje punomoći za rješavanje problema javne garaže. Umjesto Vlahušića, za pregovore je izabrana nova ekipa, i to upravo Mato Franković, Pero Vićan i Maro Kristić , od kojih su najmanje (prva) dvojica „smrtni“ neprijatelji Vlahušiću. Inače, ta garaža je tempirana bomba koja bi u najcrnjem scenariju zbog duga od 280 milijuna kuna mogla Dubrovnik financijski uništiti.

Bio bi to vrhunac suludog djelovanja lokalne politike u gradu koji je uvijek imao viška novca, ali je svejedno došao pod prijetnju blokade.

Vlahušić se mjesecima hvalio nagodbom s vjerovnikom Privrednom bankom Zagreb na 40 milijuna kuna, uz dodatak nekoliko vezanih odredbi ugovora, no ako mu Bauk iznenada ne pruži ruku, moći će samo promatrati kako konkurencija vrti taj mračni fajl iz vremena kad je Dubravka Šuica zajedno s tadašnjim biskupom Želimirom Puljićem odlučivala o svemu, pa i o garaži. Svašta bi moglo isplivati iz priče ako je Vlahušić više ne bude kontrolirao.

Istini za volju, DORH je nekoliko puta sumnjao u ugovore između Šuičina poglavarstva i investitora Midia grupe i navodno nisu našli ništa kriminalno, ali nikad ne reci nikad, jer tijekom vremena pristup „organa gonjenja“ ponešto se promijenio, otkad je DORH zadnji put njuškao oko garaže.

Milijuni upumpani u beton

Ako su Milanu Bandiću na teret mogli staviti besplatno ustupanje gradskog štanda na Trgu bana Jelačića Željki Markić, nebo je granica u slučaju dubrovačke javne garaže, gdje su u beton upumpane stotine milijuna kuna. Po krajnje dvojbenim uvjetima za Grad Dubrovnik.

Ali, to nije sve. Tko stavi šapu nad gradske javne ustanove, neće se, kako je to pravilo u Hrvatskoj, susresti s neugodnim pitanjem kako isplatiti plaće. Naprotiv, dobiva zlatni rudnik u kojemu onda može zaposliti stranačkog sudruga bilo koje razine, a pod ingerenciju mu dolaze i astronomski ugovori za najamnine raznih prostora u tim javnim ustanovama.

Za ilustraciju se, recimo, može uzeti najnoviji ugovor za pružanje ugostiteljskih usluga na slavnom otočiću Lokrum u prostoru takozvanih austrijskih baraka. Te barake što ih je grad nedavno obnovio dostigle su mjesečni najam od skoro sto tisuća kuna mjesečno, iako Lokrum funkcionira tek pola godine, a najamnina se, jasno, naplaćuje svih dvanaest mjeseci.

Ima toga još: Dubrovački muzeji koji godišnje samo od ulaznica uprihode više od deset milijuna kuna, Sanitat s najskupljim parkingom na svijetu i 3 milijuna čiste dobiti u 2013. godini, a tu su i drugi izvori love koje je uputno imati pod kontrolom.

Kako to funkcionira, govori i primjer ugostitelja Mara Hajdarhodžića, kojemu su najam za Gradsku kavanu sa 120 tisuća kuna namjeravali podići na 200 tisuća, što je na koncu riješeno njegovim povlačenjem iz biznisa i prodajom firme nekom Kolaku iz Zagreba.

U igri su toliki iznosi da se vrijedno dohvatiti posla, posebno ako je riječ o kuloarskim petljavinama u kombinaciji s dizanjem ruku. Vidjet ćemo što će Vlahušiću otpisati Bauk.

AntuN Masle