Antun Masle: Dubrovnik - zakrčeni grad

– Grad je jutros poslao obavijest da su postavili nove semafore – pokazujemo na dva stupa iza policajčevih leđa. – Rekli su da su to pametni semafori koji sami reguliraju promet. Zašto ne rade?
– Pametni semafor – gleda u čudu policajac. – Tko, je l’ ja?

Nije pročitao gradsku obavijest o aktivaciji nove tehnologije. U nedostatku prave informacije iz autoriziranog izvora, što je čovjek mogao zaključiti nego da je taj pametni semafor zapravo on.

Pametan grad

Grad Dubrovnik stremi prema pametnom. U budućnosti koja će nas zveknuti u leđa i prije nego se nadamo, sve će se rješavati na daljinski preko najnovijih inačica wirellesa. Vrijedni činovnici misle dalekosežno. Naručili su i materijal od kojih 200 stranica pod naslovom “Dubrovnik – pametni grad” i objavili ga na gradskim stranicama.

“Deloit & Tusch”, trust mozgova za prodaju pameti tranzicijskim činovnicima, dao im je popust i naplatio samo 150 tisuća kuna. Majstorski je to napisano. Toliko ispred vremena da se ništa ne razumije.

Nema veze, zato nam se najviše svidjelo poglavlje posvećeno domaćem stanovništvu pod naslovom “Gospar”. Ono je namijenjeno potrebama Dubrovčana da se ne bi osjećali otuđenima u toj gomili turista. Fali još poglavlje “Gospođa”, da gospođe ne pomisle da su ispod gospara.

Velike ideje ne ostvaruju se preko noći. Trebat će vremena dok ne bude moguće svu tu masu lima na kotačima provući kroz program Pametnog grada, dematerijalizirati na jednom i materijalizirati na potpuno drugom raskrižju, ili gdje već utipkaš.

Crnogorski autobus

Dotle, Dubrovnik je potpuno zakrčeni grad. Krenuo neki dan crnogorski autobus prema Pilama. Veliki na dva kata s tri osovine. Došao na onaj lakat iza Grada, ispod Minčete i zapeo u krivini. Desno stijena, lijevo Minčeta. Zakoči, malo rikverc, malo naprijed, malo lijevo, malo desno. Iza njega trubi kolona. Makni se, čovječe, vruće je. Okrenuo se vozač natrag, gleda kolonu:

– A što vam je, ljudi? Nije zmija da se uvija.

Ne može se pošten čovjek bez velike nevolje dokopati ni susjednoga kvarta, a kamoli poći u Neum, po cigarete i benzin, Trebinje po salatu i paprike, ili Herceg Novi iz kurioštine. Tamo je, ionako, sve jednako skupo ko u Dubrovniku.

Ali, ima i u tome nešto što ovaj grad čini posebnim i jedinstvenim u cijelom svijetu.

Da vidimo znanje iz zemljopisa: Gdje to u svijetu ima grad od pedeset tisuća stanovnika s tri strane okružen međunarodnim graničnim prijelazima, sva tri s ruskim kontrolnim režimom. Ne prolazi nitko čija putovnica nije pregledana. I skenirana. Ha? Nema takvoga grada, je li tako?

Bez sat-dva na kuplungu ne može se ni prema zapadu, ni prema istoku, a ni prema jugu, slobodna je jedino plovidba za Italiju.

Strpljenja, strpljenja. Samo neka proradi Europa bez granica. Utoliko će zaživjeti i Dubrovnik pametni grad.

PIŠE: ANTUN MASLE