Damir Šarac: Sveto ime Ploče

Novinar Slobodne Dalmacije Damir Šarac  Paun Paunović / CROPIX

Gradska uprava Ploča prigovorila je župniku don Petru Mikiću što potiče roditelje da malim krštenicima daju narodna (hrvatska) imena ili imena predaka, i daruje im za to šuštavu potporu od 1000 kuna. Nabrušeni pločanski poglavari, napadajući ga, spominju čak i nacističke odredbe o imenima Židova. Jesu li u pravu? Teško.

Naime, župnik Mikić nije zabranjivao jedna, a nametao druga imena, nego sasvim legitimno poticao roditelje u izboru. To je davna župnička praksa, a neki su se precizno držali katoličkog kalendara, pa danas kalama malih mista čudno zazvoni kad se starije ljude zazove: Stašu (Anastazije), Brne (Bernardin), Šilbe (Silvestar), Liža (Elizabeta), Bariša (Bartolomej). Ako nisu nazvana po nekom od svetaca, djeca su dobivala ‘krsno ime’ pa je tako potpisnik ovog tekstića u crkvenim librima Šimun…

Don Petar je staroj užanci samo dodao pineze, a čak je i simpatičan pokušaj da roditeljima sugerira neko od starih imena, što pridonosi raznolikosti. Općinski prigovor još je luđi jer dolazi iz grada koji je pravi sinonim za shizofrenost u izboru imena. Ploče su, naime, izvorno - Ploča. K tome su mijenjale imena toliko puta da ulaze u svjetske kuriozitete: za vrijeme Kraljevine Jugoslavije postale su Aleksandrovo, a talijanski fašisti nazvali su ih Porto Tolero. Do 1950. bile su Ploča, pa Kardeljevo, pa Ploče, pa opet Kardeljevo, i konačno(da li?!) Ploče. Ime je znak, skratili bi Latini.

damir šarac