Dubravka Šuica: Projekt "Most i vino" iznenadit će Europu

Velebno zdanje Europskog parlamenta svojim će izgledom, golemim trgom ispred ulaza i mostovima, spojnicama s okolnim zgradama, malo koga ostaviti ravnodušnim. Na 14. katu nalazi se ured Dubravke Šuice s pogledom koji puca na gotovo cijeli Bruxelles.

– Posao počinje oko osam, osam i pol, a dogodi se da prve rasprave imamo i za vrijeme doručka. Doručkujemo i debatiramo, tako se ne gubi vrijeme koje je ovdje u Parlamentu dragocjeno. Zbog toga i služe takozvane “breakfast” i “lunch” debate. Sve se preklapa tako da uz pomoć asistenata slažemo dnevni raspored. Stalno trčimo iz jednog odbora na drugi, a raspored se preklapa i moraš biti dovoljno spretan da bi sve stigao. Radi se o 28 zemalja, 20 odbora, 7-8 političkih grupa, 751 zastupniku... U Strasbourgu sjednice traju uvijek do 23 sata, a u Bruxellesu imamo odbore do 18-19 sati, pa su poslije razne radne grupe ili “eventi” – govori hrvatska parlamentarka koju smo posjetili u srcu Europske unije.

Zabranjeno spavanje

Znalo se, objašnjava, dogoditi da je sigurnosna služba navečer zamoli da napusti ured. Spavanje u uredima je, naime, strogo zabranjeno.

– Zahtjevno je. Čak i kad netko ne bi htio raditi, ne bi mogao to izbjeći. Uvijek se moramo zabilježiti, jedino što ne moramo uvijek biti aktivni na grupama – dodaje Šuica.

Klasični radni dan zastupnika u Europskom parlamentu ne sastoji se, međutim, samo od trčanja sa sjednice na sjednicu i sa sastanka na sastanak. Da je tako, veli naša sugovornica, još bi se nekako i moglo.

– Najviše vremena potroši se na pripremu teme kojom se odlučite baviti i koja vam je dodijeljena preko odbora. Meni je dodijeljena izrada tzv. opiniona o izvješću o Jadransko-jonskoj strategiji, kojem je nositelj Odbor za regionalni razvoj. Ta nam je strategija posebno važna zbog izgradnje pelješkog mosta i nastavka izgradnje Jadransko-jonske autoceste – objašnjava Šuica.

Smatra da se problem prometne izoliranosti hrvatskog juga i Dubrovnika mora pošto poto riješiti. Uvjerena je kako će se most dovršiti, iako je “taj posao već mogao biti pri kraju”. Već za koji dan trebao bi se, pak, u organizaciji ureda hrvatske europarlamentarke u Parlamentu održati “event” koji bi zastupnike trebao pobliže upoznati s problematikom povezanosti krajnjeg juga Hrvatske s ostatkom države i Unije.

– Presedan je da se preko teritorija druge države ide iz Europe u Europu. Pokušat ćemo nešto izvesti kako bismo što plastičnije to objasnili.

O čemu se radi? Bit će to iznenađenje, a mogu vam reći da će se projekt zvati “Most i vino”, jer i most i vino i simbolično spajaju ljude – kaže Šuica.

Šuica u Europskom parlamentu ima nekoliko funkcija. Potpredsjednica je Izaslanstva za odnose s Bosnom i Hercegovinom te Kosovom (DSEE), na čijem je čelu Tonino Picula, članica je Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane (ENVI), zamjenica predsjednika Odbora za vanjske poslove (AFET), a dio je i Odbora za promet i turizam (TRAN), Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova (FEMM), te izaslanstva za odnose sa SAD-om.
– Puno je posla, ali srećom, tu su asistenti. Imam ih troje. Oni rade na materijalima, obavljaju kontakte s medijima, razvrstavaju gomile e-mailova...

Nije im jednostavno i nemaju radnog vremena. Sigurna sam da im ne bi bilo ovako naporno na nekom drugom poslu u Hrvatskoj – hvali Šuica suradnike.

Osim asistenata – Marka Vidakušića, Pavla Pocrnje i Antee Žeravice – svakog mjeseca uza sebe ima i jednog ili dvoje stažista. Za novi mandat bila je raspisala jednogodišnji natječaj. Bilo je otvoreno 14 mjesta za stažiranje, a stiglo je 450 molbi.

Život u hotelu

– Stažisti dobiju između 1000 i 1400 eura, a taj im iznos mora pokriti stanarinu, hranu, prijevoz... Život u Belgiji vrlo je skup pa često završe u minusu na kraju mjeseca – objašnjava.

Svaki zastupnik ima pravo godišnje dovesti 110 posjetitelja. I za to imaju posebnu omotnicu.
– Problem je što putovanje iz Hrvatske dosta košta, pa neki zastupnici bez problema mogu platiti svojim posjetiteljima, dok drugima jedva dotekne. Također imamo i omotnicu za rad našeg ureda i asistenata. Parlament je odredio raspon, a mi moramo uredno voditi proračun svojeg ureda. Mi određujemo plaće, gotovo smo kao malo poduzeće. Stoga valja biti štedljiv i oprezan – veli Šuica.

Cijena najma stana vrlo je visoka. U Bruxellesu se kreće od 700 pa sve do 2000 eura.
– Nije lako naći jeftin, udoban i čist stan, a da je u blizini Parlamenta. Prošle sam godine našla nešto, no ovaj mandat ne žurim s odabirom, zato sam i dalje u hotelu. Želim dobro odabrati stan jer ću ovdje biti pet godina.
Pati li joj obiteljski život zbog toga?

– Muž mi je pomorac i cijeli je život proveo na brodu. Sada je, istina, više doma nego na moru, ali sada ja navegam – zaključuje Dubravka Šuica.

Lobisti na hodniku časte sve redom Lobisti za velike tvrtke posebna su priča. Pun ih je Parlament, na svakom su koraku. – Oni traže utjecajne zastupnike i pregovaraju s njima. Primjerice, dođe čovjek iz velike kompanije za proizvodnju čokoladnih proizvoda kako bi nas pokušao uvjeriti da ne spuštamo maksimalnu dopuštenu količinu nečega u njihovim proizvodima. I kao poklone donosi upravo čokolade. Nemam naviku primati takvu vrstu poklona, a sve iznad 100 eura vrijednosti smatra se mitom. To je vrlo osjetljiva stvar. Doduše, u Hrvatskoj nema neke industrije kojoj bi lobiranje bilo u interesu, ali Njemačka je sasvim druga priča – veli Šuica.

Treba znati ‘prave ljude’ “Eventi” su u Europskom parlamentu “zakon”. Stvari, naime, tako funkcioniraju, treba znati prave ljude na pravim mjestima. – Nije da postoje veze kao kod nas, ali izravan se kontakt osobito cijeni, tako je moguće ostvariti puno više nego nekakvim službenim putem – kaže. Čitav sustav funkcionira po načelu utjecaja, a postoje i takozvane intergrupe. – To mogu biti grupe o vinu, obalnom pojasu, urbanizmu, o ruralnim temama, bilo što, te je uputno u njima sudjelovati – napominje Šuica.