PUŠAČI PLANIRAJU... ‘Kavu ćemo u termos pa pod neki suncobran’

Nema taraca

I dok ugostitelji nisu bili raspoloženi za razgovor s novinarima, obrazlažući to tvrdnjom da zakon kao drugu opciju dopušta samo preskupu ugradnju snažnih ventilacijskih sustava, gosti na taraci ugostiteljskog objekta PSK bili su puno razgovorljiviji.

− Da ovaj objekt nema taracu, ne znam gdje bismo u Dubrovniku mogli popiti kavu. U uvali Lapad, Gradu, Gružu ili Bourbonu te na Vojnoviću nema ni jedne natkrivene tarace. Tek sada u ovom gradu nećemo imati noću gdje izići. Recesija je, svima je nužno smiriti živce, a cigarete su najprikladnije − ljutit je mladi građevinski radnik Miodrag Hamović (32), a njegova prijateljica, trgovkinja Andrea Dolenec (23), rezignirano dodaje:

− Morali bismo u suprotnom ostati kod kuće ili uliti kavu u termosicu te potražiti neku plažu sa suncobranom! Za susjednim stolom pomorac Nikola Kadijević (24) prisjeća se da u Europi nisu svi zabranili pušenje.

− Primjer su Portugal i Rusija, a demokracija je pravo izbora! Neka je kafića za pušače ili nepušače, ali čudim se da vlasnici još nisu odlučili ugraditi ventilaciju. Što misle, da će im gledati kroz prste ako im već dopuštaju mogućnost pušenja uz ugradnju ventilacije?

Zakon je O.K., a sustav nije skup u odnosu na zaradu kafića − kaže taj pušač, dok se njegov kolega, nepušač Nikša Jurković (25), prisjeća da je na svjetskim aerodromima još 2003. zabranjeno pušenje te su postavili staklene “kioske” za pušače koji su pušili u njima ili vani pred terminalima:

− U EU-u su zaključili da manje pušenja znači više zdravlja i bolji životni standard građana, pa zašto tako ne bi bilo i kod nas? Kavu ispod tende pili su i student, nepušač Davor Bajramović (22), te pušači konobari Maja Martinčević (27) i Milan Čuček (31). Ipak, sjedili su zajedno te su, kao većina gostiju, razgovarali o novom zakonu:

− Ljudi su disciplinirani i ne puše unutra. Na to ih potiču i kazne, a u svome kafiću ja “bez pardona” opominjem jer neću ni za koga plaćati kaznu od 1000 kuna, koje ću radije potrošiti za provod s društvom.

Moj je gazda za 30 tisuća kuna ugradio ventilaciju, ali još mu nisu odobrili pušenje u kafiću jer inspekcija nikako da dođe − rekla nam je Zaprešićanka Maja, koja je na privremenom radu u Gradu. Njezin prijatelj Milan dodaje:

− Promet u kafićima pao nam je i do 70 posto, ali vlasnici prostora ne snižavaju cijene najma. Ni Grad ni država, iako žive od naših poreza.

Za to sam da postoje posebni kafići za pušače pa neka nepušači ne ulaze! Uz to, zarada države je milijarde kuna od poreza na cigarete, a poticanje na sadnju duhana uz zabranu pušenja obično je licemjerje države − ljutit je Milan.

− Nužno je da država omogući pravo izbora. No, podržavam zakon koji će u konačnici donijeti više koristi za sve. Također mislim da će nakon ove zabrane mnogi odlučiti prestati s pušenjem, te će time koristi zakona biti veće od štete zbog manje prikupljenih poreza − bio je izričit Davor Bajramović.