Oglas o prodaji dubrovačkog ljetnikovca Bonda-Majstorović u gruškom zaljevu, spomenika ladanjske arhitekture iz 16. stoljeća koji je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske privukao je pažnju u javnosti iako cijena nije navedena. No svakako radi se šesteroznamenkastom broju u eurima, obzirom da se slični autentični renesansni ljetnikovci na dubrovačkom području koji često trebaju adaptaciju prodaju za za 1,5 do 4 milijuna eura
Europsko tržište povijesnih nekretnina
Usporedili smo cijene sličnih nekretenina na europskom tržištu luksuznih nekretnina na kojem se ovakvi objekti kategoriziraju kao Heritage ili Historic Real Estate, a cijena im varira s obzirom na povijesni kontekst, blizinu mora, blizinu većih središta te kolni pristup. Na početnu cijenu utječu i stroga konzervatorska pravila koja poskupljuju obnovu ukoliko je potrebna što može sniziti početnu prodajnu cijenu nekretnine. Naime, ako je povijesna nekretnina unutra potpuno devastirana ili pregrađivana cijena u startu pada za 30 do 50 posto jer kupca čekaju milijunski troškovi restauracije pod strogim nadzorom države.Tako se povijesne vile i seoska imanja iz 17. stoljeća u talijanskoj Toscani prodaju za cijenu od 2 do 5 milijuna eura koliko se kreću cijene povijesnih imanja i renoviranih vila u Portugalu, dok se francuski dvorci i kamene vile na Azurnoj obali i Provansi nude za 3, 5 do 12 milijuna eura.
Renesansna vila u Lucci
Konkretan primjer za usporedbu s ljetnikovcem Bonda - Majstorivić je prodaja renesanse obiteljske vile iz 16. stoljeća u okolici grada Lucca u talijanskoj Toscani koja na zidovima ima originalne freske, mramorne i terakota podove te izvorne drvene grede. Njezina unutrađnjost prostore se na 2442 metara četvornih I nešto je prostranija od one u dubrovačkom ljetnikovcu. Ima 14 spavaćih soba i 11 kupaonica, vlastitu plemićku kapelicu, staklenik za uzgajanje limuna i gospodarske zgrade, a okružena je povijesnim parkom i šumom na površini od 4,7 hektara. Cijena joj je 5.500.000 eura. aš kao i za ljetnikovac Bona- Majstorivić agencije ovu toskansku vilu reklamiraju s dvostrukim potencijalom. Kao raskošnu privatnu rezidenciju ili kao boutique hotel s povijesnim karakterom. Njezina cijena od 5,5 milijuna eura okolnih zemljišta, maslinika ili šuma koji im jamče potpunu privatnost, ljetnikovac Bonda-Majstorović s druge strane ima manju okućnicu, no njegova ključna prednost u odnosu na Toscanu jest urbana lokacija u Dubrovniku, neposredna blizina mora te pješačka udaljenost od svih gradskih sadržaja
Što piše u registru kulturnih dobara
Kako stoji u Registru kulturni dobara Republike Hrvatske pod registarskim brojem Z-1689, ‘ljetnikovac je smješten je u dnu Gruškog zaljeva, na parceli koja je znatno smanjena izgradnjom ceste. Stoga je današnji vrtni prostor trapezoidnog oblika, okružen ogradnim zidom, koji je prema morskoj obali nizak i sa željeznom ogradom. Ljetnikovac je kamena katnica, izduženoga pravokutnog tlocrta, dužom stranom okrenut prema obali zaljeva. Glavno pročelje rastvoreno je pravokutnim portalom te lateralno postavljenim otvorima renesansne profilacije u prizemlju, a na katu centralnom triforom i gotičkim monoforama. Načinom gradnje i karakteristikama arhitektonske plastike ljetnikovac ukazuje na pripadnost karakterističnom dubrovačkom prijelaznom gotičko – renesansnom stilu druge polovice 16.stoljeća.‘
Graditelji braća Andrijić
U zlatnom dobu Dubrovačke Republike kada je vlastela podizala raskošna imanja za odmor i uživanje izvan gradskih zidina, plemićka obitelj Bonda u 16. stoljeću izgradila ovaj ljetnikovac koji kasnijim nasljeđivanjem,dolazi u vlasništvo obitelji Majstorović, po kojoj danas nosi drugi dio imena. Izgrađen prema strogim, ali profinjenim renesansnim i gotičkim principima dubrovačke ladanjske arhitekture koji je izvorno bio spojen s morskom obalom i imao je izravan pristup moru. No izgradnjom ceste kroz grušku valu obale izgubio je prilaz mora, no zato je dobio prilaz automobilom na samu parcelu, što je u Dubrovniku, posebice kada su u pitanju ovakvi ljetnkovici, rijetkost. Iako u povijesnim arhivima Dubrovačke Republike nisu sačuvani podaci tko je sve radio na izgradnji ljetnikovca koji se prostiore na 1515 kvadrata, iz njegove arhitekture pretpostavlja se da je djelo najpoznatije dubrovačke graditeljske radionice tog doba, obitelji Andrijić. Tome u prilog ide službeni podatak da je kapelicu unutar ladanjskog kompleksa 1538. godine izgradio Petar Andrijić koji je sa svoja dva brata, Josipom i Markom radio na izgradnji palače Sponza i crkve sv. Spasa unutar gradskih zidina.
Iako je vremenom pregrađivana, unutrašnjost ljetnikovca Bonda-Majstorović i dalje se temelji se na klasičnom tlocrtnom obrascu dubrovačke ladanjske arhitekture. Velikoj dvorani u prizemlju te saloči,odnosno salonu na prvom katu koje su bile namjenjene primanju gostiju i društvenim događajima dubrovačke vlastele. Uz njih su tradicionalno smještene sobe ili kamare kako ih nazivaju u Dubrovniku, spavaće i radne, četiri na svakoj etaži. Pročelje ljetnikovca krase veliki trodjelni prozori i vrata kojima se izlazi na terase ljetnikovca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....