Mnogi će tulumi, vjenčanja i manifestacije ostati upamćeni po njihovom nastupu, zbog sviračkog i vokalnog umijeća, ali i posvećenosti glazbi i publici. Dubrovački glazbeni sastav Teatar slavi 30 godina postojanja! I to neprekidnog postojanja.
Sastav se mijenjao, zbog odlaska nekog člana na školovanje, u vojsku ili zbog neke druge sile, ali se brižno gradio oko začetnika – braće Kravarović.
Predodređeni za glazbu
- Em što smo braća, složni smo, jako dobro se slažemo. Tomo je više zadužen za odabir glazbe i tehniku, a ja za poslovna ugovaranja i menadžerski dio. Ljubav prema glazbi naslijedili smo od oca koji je, također, nekad svirao sa svojom braćom. Imali smo zanimljiva jutarnja buđenja uz njegovu pjesmu i gitaru. Nono je svirao sedam, osam instrumenata, tako da predodređeni za ovaj glazbeni put. Od početaka do danas, probe održavamo u našoj obiteljskoj vikendici, bolje reći baraci, u Mokošici. Skoro pa svih ovih 30-ak godina s nama su naši prijatelji Sandro i Maro, a tu su još neki nama dragi ljudi koji su se svojim zaslugama utkali u naše živote i povijest ovog benda – kaže Milo Kravarović.
Vježbalo se i u bivšem Kinu Jadran, u popularnoj „Teliji” u Čokolinu i Bunaru Andra Vidaka s Kaznom za uši, prisjeća se Milo. Nostalgično se vraća na prve koncerte u Lazaretima i dodaje: „Naša pokojna mama poticala nas je na bavljenje glazbom i podržavala nas sve ove godine, ali je isto tako u tim našim glazbenim počecima uvijek ponavljala: ‘djeco, učite škole!. Zahvalni smo majci što je vjerovala u nas, a glazba je bila i ostala moj hobi i moj posao”.
U današnjem sastavu Teatra su Milo Kravarović (bass gitara), Tomo Kravarović (gitara), Sandro Agazzi (bubnjevi), Mario Miladin (klavijature) te vokali: Mihaela Tepšić, Mihael Štaka i, odnedavno, Suzana Kristić.
Od glazbenih početaka, još prije samog imenovanja u Teatar, pa do posljednjeg postava, dio benda bili su Josip Pregelj Jojo, Vlaho Prohaska, Vladimir Trešćec, Robi Miljak, Maroje Stjepović, Dado Miladin, Viktor Lipić Lipa, Miho Trešćec, Željko Barač, Marija Laptalo, Marko Perkušić, Krešimir Butigan, Mario Sambrailo i Ivan Bogoje.
‘Čudna duša‘
Inače, za ime je zaslužan intervju za Slobodnu Dalmaciju 1995. godine. Tadašnji novinar Hrvoje Španić mladićima oduševljenima heavy metal bendom Dream Theater predložio je današnji naziv. U toj prvoj godini kao Teatar, snimili su pjesmu Vlaha Prohaske „Čudna duša” koja postaje hit u gradu, a onda i šire. Vrtila se radijskim eterom, a na Radiju Dubrovnik nekoliko tjedana je držala prvo mjesto top ljestvice.
Malo je poznato da je Teatar, u suradnji sa Srđanom Sekulovićem Skansijem u Zagrebu snimao album, koji, nažalost, nikad nije objavljen. Sve pjesme je napisao Skansi, a među njima i pjesmu „Ljetni dani” s kojim je sastav 1998. nastupio na Prvom radijskom festivalu u Vodicama. Pjesmu „Noć i ja” s tog albuma snimio je Tony Cetinski na albumu Triptonyc.
- Glazba je u našem slučaju uistinu eliksir života. Od prvih nastupa, punih emotivnog naboja, do današnjih na Stradunu ili hotelskoj taraci, nagrađeni smo ispunjujućim odnosom s publikom i uvažavajućim odnosom unutar benda. I 30 godina nakon naših početaka presretan sam kad publika reagira na naš nastup, kao što se to dogodilo prije nekoliko dana kada je čitav Stradun zaplesao. Bio sam sretan i zbog toga što Dubrovnik još uvijek živi uz glazbu. Slažem se da su derneci do ranih jutarnjih sati neprihvatljivi, ali živa glazba s mjerom i do pristojnih ura potrebna je građanima i gostima – kaže Milo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....