U lađi Art radionice Lazareti predstavljena je prva zbirka pjesama dugogodišnje spikerice Radio Dubrovnika, Marije Laptalo, pod nazivom Tesla svome mraku.
Zbirka je objavljena u nakladi bivšeg Društva dubrovačkih pisaca, a priredio je Boris Njavro, tehnički opremio Vinko Rožić, omot naslovnice je autorska slika Zid života Eugena Varzića, a rukopis na naslovnici pripada autoričinom nećaku Franu Krilčiću. Uz autoricu, Njavra i Rožića, u predstavljanju su sudjelovali pisac, redatelj i novinar Davor Mojaš te članica ansambla Kazališta Marina Držića, Izmira Brautović.
Njavro je svima poželio dobrodošlicu, kako je rekao, ‘doma‘. Dodao je kako je autorica jedno ‘veliko malo biće Grada‘.
- Knjiga je tu, a što reći o osobi koju voliš? Upoznao sam je u jednoj gužvi djece u Bugojnu... Zbor je gostovao u Bugojnu a vodili su ga Paula Dražić Zekić i Viki Lenert. Ostala mi je u sjećanju snaga te djevojčice u očima, pjevala je u Malom raspjevanom Dubrovniku, pjevala je Davorove pjesme, bila je već u početcima jedno drago, moćno biće. Uvijek se smije, kasnije je došao Teatar, Atlantida... Naša Mare je čuvala životinje, jedna je od inicijatora pokretanja azila za životinje, puno je toga dala ovome gradu. Pjesme su krenule davno, prije tri-četiri godine. Ovo je zadnja knjiga Društva dubrovačkih pisaca... Neke pjesme znate preko Atlantide... Nagovarao sam je, njezine pjesme su nevjerojatne! Društvo je osnovano da bi poboljšalo književni život Dubrovnika, sretan sam i jako mi je drago što završavamo s osobom koja će poboljšati književni život Dubrovnika. Knjiga će dobiti svoju veliku vrijednost! - istaknuo je Njavro koji je, kao i Rožić, pročitao jednu pjesmu.
Rožić je naveo kako je dizajnu pristupio kao i inače - općenito i posebno.
- Volim pročitati sadržaj kojemu imam dati formu, da ‘proživi‘ i da mi ‘progovori‘. Nakon što sve proživim, imam prijedloge, a volim čuti i autora. Baš smo se našli, nadam se na obostrano zadovoljstvo! Naslovnica nije moj dizajn, rabio sam dizajn dvojice, pojasnio je Rožić.
Mojaš je rekao je kako je autorica zaista pjevala njegovu pjesmu i sad je došlo do toga da on čita njezine pjesme!
- Tesla svome mraku naslov je Marijine zbirke pjesama i već samom porukom otvara nekoliko zanimljivih mogućih tumačenja koja zasigurno neće biti točna. Ali zbirke, pjesme i stihovi upravo imaju smisla ako otvaraju višeznačna tumačenja, pa možda i prepoznavanja, uz sav uzaludan trud da se pokuša razjasniti ono "što je pjesnik htio reći". Svaki takav pokušaj, pa i ovaj moj, zapravo, veseli pjesnika jer pjesnici i jesu radost svijeta, veseli i onoga koji nam je taj stih udahnuo. I zapisao, pa ponudio i sada spokojno i blago nervozno, prati ovakve pokušaje dobre volje. Empatijski dobrovoljne i na svaki način. Možda malo licemjerno, ali ipak. Sve je ovdje u ovakvom lijepom druženju dozvoljeno. Predaja kaže da je Tesla rođen za vrijeme velike grmljavinske oluje. Prema toj predaji, primalja je to protumačila kao loš znak za malog Nikolu i nazvala ga je "djetetom tmine". Teslina majka navodno je odgovorila: "Ne! On će biti dijete svjetlosti!" Baš tako, zbirka Tesla svome mraku je zapravo intimni pokušaj da se potone u tajene naziruće tame dubine duše i zavodljivosti njenih mrakova, ne bi li se otkrili, pronašli ili barem naslutili proplamsaji svjetla. Bez kojega, koliko god se trudili, pjesnici se ne bi mogli opravdavati stihovima. Pjesnikinje ne bi mogle pjevati ili, kako to danas neke rade, ‘repati‘. Ta, kako bi rekao Držić "tamna tamnost" inspirativno je ishodište pjesama i stihova koji su, kako kaže ovdje nazočna pjesnikinja, nastali "iz inata" i "Inat joj je posveta". Ima u tim pjesmama i nekog, recimo to tako, potkonteksta, nekog plahog suzdržanog feminizma! Možda! Zvuči ozbiljno ali ima smisla. I, koliko toliko, primjenjivo je. Zbirka Marije Laptalo zapravo je jedan oveći ciklus pjesama s naslovnicom u kojoj je urezan naslov Tesla svome mraku kao grafit na Zidu života - slici Eugena Varzića.
- Tridesetak pjesama u autoričinom izboru, moglo bi se reći, skupljeno je osobno pjesničko probrano dnevničko štivo koje detektira vrijeme, kodira godine, prepoznaje okolnosti, nagovješćuje tragove i, na kraju, opravdava izgovore, zagovore, empatije i slutnje raspoređene po stranicama ove knjige koja se može iščitati i kao nevoljni pjesnički alibi u koji ne treba sumnjati. Intimni svijet iluzija, tuga, boli, strepnji, uspomena, snova i opetovanih ljubavnih zagovora kojima su, šiframa tek naznačeni a zapravo skriveni, oni koji su ih začeli, još onda kada je sve počelo... Nekako mi se čini da su ove pjesme zapravo pokušaj dešifriranja šutnje, samo naizgled - utihe pune utihnina, u kojima vri temperament, ključaju emocije, teku suze, lijepe se uzdasi i stihovi pjevaju. Pjesme ljubavne. A koje bi druge i kako bi drugačije! Iako se to možda na prvo čitanje ne može prepoznati, pjesme su promišljena i ciljana pitanja koja, logično, ne očekuju odgovore. Jer, da ih ima, ne bi bile napisane. I ne bi bilo, kako piše Marija: "snova među oblacima". A što bi mi bez snova i sanjarnica i što bi oblaci bez neba i što bi nebo bez Anđela?! Tih čuvara plavetnila koje utopljuje zrak, ispunja sobu, remeti ritam srca i ostavljaju svoje nedoslušane priče. Kad se stihovi, kao pijesak iz razbijene pješčane ure, prosiplju među prstima dok juga smjenjuju bure - i obratno. Ali, vratimo se, za kraj, Tesli! Prije nekoliko godina, zapravo prije više od nekoliko godina, Luko Paljetak i Anamarija Paljetak u Zadarskom kazalištu lutaka postavili su predstavu Nikola Tesla: Priča iz djetinjstva. Predstava je nastala prema pismu Nikole Tesle upućene djevojčici Polly Fotich, kćeri njegovog prijatelja. Iz tog pisma Paljetkovi su odabrali one detalje u kojima Tesla opisuje svoju ljubav prema Mačku, ali i animozitet prema Gusku. Ono što je zajedničko i njemu i pjesnikinji koga ga stavlja u naslov svoje zbirke, uz ostalo, je i ljubav prema mačkama. Jer, zapisao je jedan ljubitelj i proučavatelj mačaka: "Ako malo obratite pažnju, to ćete vidjeti po ponašanju svake od njih. Potpuno prihvaćanje svega što im se događa uz, istovremenu, jasnu svijest o vlastitoj vrijednosti kao bića vrijednog svakoga obilja". Zvuči kao posveta ovoj zbirci pjesama i pjesnikinji koja je duboko disala dok ju je napisala, rekao je Mojaš.
Brautović je najviše istaknula osmijeh autorice rekavši kako je jako dugo poznaje. Za Laptalo je navela da je vedra, raspoložena, borac i umjetnica, sestrinski tip...
- Mariju jako volim i želim joj još ovakvih knjiga, želim da se sljedeća zove Tesla svome svjetlu. Jer, mrakove svi nosimo, a ona ih nosi generalski! - komentirala je glumica.
Laptalo je tijekom predstavljanja bila vidno dirnuta.
- Hvala vam puno što ste došli, jako puno to cijenim. Došla sam večeras ovdje da me svi zagrlite! Jako mi znači ovo, sretna sam! Hvala vam svima što ste htjeli biti dio ovoga. Možda je ovo oproštaj od jednog dijela mog života, ali najbliže je komemoraciji, toliko sam lijepih stvari o sebi čula večeras, dobila sam i cvijeće... Mislim da je najbliže ovom djevojačka ili vjenčanje... Nastojat ću pisati još, popijte nešto večeras i adio vam, do slušanja! - poručila je autorica.
Na stol su stavljene žarulje, a objašnjavajući zašto je to tako, Njavro je rekao da će posjetitelji uz svaku kupljenu knjigu dobiti i žarulju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....