Sredinom veljače dolazim do Gibraltara, točke koju sam postavio kao jedan od ciljeva putovanja. Premda se radi o zbilja spektakularnoj državici, taj dolazak mi je više značio kao simbol, odbiciklirao sam do jednog kraja Europe, biti na kraju nečega uvijek je na neki način posebno i znakovito.
Neugodni insekti
Inače, riječ je o britanskom teritoriju usred španjolskog kopna, što toj maloj državici koja se zbila na svega 7 kilometara daje posebnu draž. Zbog toga što je riječ o tako malom teritoriju, fascinantno je kako je sve zbijeno na njemu. U samu državu ulazim čekajući zeleno svjetlo na semaforu, kako bi poletio avion. Naime, na Gibraltar se ulazi preko aerodroma. Potom odjednom plaćam funtama, sve je puno skuplje, svuda oko mene su britanske registracije, a centar mjesta izgleda baš kao da sam u Engleskoj.
Kroz podulji tunel kroz Gibraltarsku stijenu, izlazim na sami rub kopna, koji je i najfascinantniji dio. Na izlazu iz tunela susrećem i majmune, koji su jedan od simbola Gibraltara. S ruba Europe pogled puca na pučinu i afrički kontinent. Neko vrijeme razmišljao sam kako bi put od tu mogao nastaviti brodom za Maroko, no ipak sam odustao, Afrika mi se činila trenutačno kao prevelik zalogaj i mjesto koje bi zahtijevalo puno više planiranja i vremena. Po povratku s Gibraltara, krećem u pravcu Seville, do koje stižem nakon 3 dana, usput prolazeći kroz simpatične gradiće Cadiz te Jerez koji mi se posebno svidio. Jednog od tih dana prije Seville noćio sam kampirajući uz jezero. Mjesto je bilo idilično, no ujedno i vrlo vlažno, pa sam imao probleme s insektima kojih je bilo podosta u vlažnoj travi svuda oko mene.
Srna kao kućni ljubimac
Jednom prilikom, pred nekoliko godina, kod kuće sam ugostio poznatog putnika i ekstremnog sportaša, Nijemca Jonasa Deichmanna, koji je tada kroz Dubrovnik plivao dionicu svojeg triatlona oko svijeta. Ispitujući ga tad detaljno o putovanjima koje je radio, sjećam se odgovora koji mi je dao, kako su najopasnije životinje koje putnik biciklom može susresti - krpelji. Ostale životinje te neće napasti iz čista mira, oni hoće, a tada mogu prenijeti gadne bolesti. U Sevilli odsjedam u hostelu, te tuširajući se, na bedru primijetim ogromnog krpelja koji se već dobrano nahranio. Te noći, uz jezero, jedan mi se očito uvukao u odjeću. Sljedećih par dana bio sam poprilično zabrinut dok sam čekao da nestane rana koju je ugriz prouzrokovao. Sevilla je bila prekrasna, svakako jedan od ljepših velikih gradova kroz koje sam prolazio, pa sam dane provodio šećući gradom i odmarajući se.
Iz Seville krećem prema Portugalu, a putem do tamo, prolazim kroz ruralno predivno područje prepuno šuma i zelenila. Nedaleko sela Galaroze, stotinjak kilometara od granice s Portugalom, putem Warmshowers aplikacije pronalazim smještaj kod lokalca imena Guillermo.
Njegova drvena kućica nalazi se duboko u šumi, daleko od civilizacije, a tog jutra kad krećem prema njemu, šalje mi poruku s uputama kako da uđem u kuću, budući da će on doći tek navečer. Preko potočića i šumskih puteva, teškom mukom u kasno popodne pronalazim kuću, nalazim ključ na dogovorenom mjestu te ulazim u veliku praznu drvenu prostoriju. Par trenutaka kasnije, krenem vanka skinuti stvari s bicikla, otvaram vrata, a ispred mene se pojavi srna! Kasnije će mi Guillermo objasniti da je ta pitoma životinja njegov ljubimac, živi kod njega u dvorištu, potpuno slobodna poći u divljinu, no ona ne odlazi. Guillermo ju je pronašao i spasio kad je bila malena, te ga sada ta životinja doživljava kao majku i prati u stopu.
Sljedećeg dana ponovno sam gostovao, no sad već u Portugalu, 50-ak kilometara nakon granice, kod mlade obitelji koja živi na ogromnoj farmi. Taj mladi par u ranim tridesetima napustio je život u gradu kako bi u miru, koji pruža ruralni dio zemlje, odgajao svog sina. Tek su nedavno otvorili profil na Warmshowers aplikaciju te krenuli ugošćavati putnike tako da sam im bio prvi gost kojeg su ikad primili. Smjestili su me u trošnu, staru i hladnu kućicu pored njihove te me pozvali na večeru. Gostoprimstvo, pozitiva, energija i toplina koju su mi ti ljudi pružili bila je neprocjenjiva. Sutradan, na odlasku su me ispratili vozeći autom iza mene dio puta.
Napustivši obalu i turistički razvijeniji dio Španjolske, te ušavši u ruralni kraj, u dva dana sam doživio više topline, gostoprimstva i srdačnosti nego u prethodnih mjesec dana. Taj osjećaj nastavit će se kroz cijeli Portugal koji mi ostaje u sjećanju kao zemlja s najtoplijim ljudima i najljepšim odnosom prema putnicima. Sljedeće odredište prema kojem sam vozio bio je Lisabon.
NASTAVLJA SE...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....