Biografske drame u filmskom svijetu slove za područja visokog rizika. Pogotovo one autorizirane, koje zvijezde o čijem životu pripovijedaju idealiziraju gotovo do statusa božanstva. Michael Jackson, Whitney Houston i Freddie Mercury samo su neki primjeri “filtriranih” životopisa za privlačenje publike kojoj ipak ne možete dovijeka prodavati rog za svijeću. U slučaju najnovijeg biopica ‘Rocky’, (I play Rocky) blagoslov živućeg holivudskog teškaša Sylvestera Stallonea stigao je sa zakašnjenjem.
Glumac kojega je uloga boksača autsajdera Rockyja Balboe 1976. lansirala u orbitu prvo je nijekao bilo kakvu vezu s filmom redatelja Petera Farrellyja (Glup i gluplji, Zelena knjiga), da bi ga ovog ljeta prigrlio i posebno pohvalio izvedbu svog filmskog dvojnika Anthonyja Ippolita.
Da nije bilo upliva zainteresirane strane, vidljivo je po načinu na koji je Farrelly obradio temu. Umjesto hvalospjeva liku i cjelokupnom opusu velikog Slyja, iskorištena je mala, ali ključna epizoda njegove bogate karijere. Pedeseta obljetnica premijere ‘Rockyja’ rekreira doba nastanka niskobudžetnog uratka koji se prometnuo u jednu od najpoznatijih filmskih franšiza u povijesti kinematografije.
Namjera autora otpočetka je jasna: ispričati priču o snazi pojedinca koji vjeruje u čuda i na putu od gubitnika do šampiona ruši sve barijere. Balboa postaje Stalloneov alter ego, uz vijetnamskog veterana Johna Ramba najprepoznatljivija uloga glumca s govornom manom i licem koje nije obećavalo filmsku slavu.
I ne čude pohvale koje je Stallone nedavno uputio mladom kolegi za trud uložen u stvaranje njegova lika. Ippolito doista plijeni uvjerljivošću. Pojavom, glasom i kretnjama frapantno je nalik junaku s vrha mitskog stubišta Muzeja umjetnosti u Philadelphiji.
Likovi osoba iz Stalloneova najbližeg okruženja u filmu očekivano ostaju u drugom planu. Sasha (AnnaSophia Robb), prva glumčeva supruga i asistentica u nastanku Rockyja, prikazana je kao tipizirana brižna žena iz sjene, a neprepoznatljivi Matt Dillon kao Frank, otuđeni otac buduće zvijezde.
Uspio spoj čine P. J. Byrne i Toby Kebbell kao producenti prvog ‘Rockyja’ koji se teško snalaze u svijetu komercijalnog filma. Stephen James pak iznosi živopisnu kreaciju Carla Weathersa, glumca koji je utjelovio Apolla Creeda, Balboinu nemezu u ringu.
Farrelly i njegov scenarist Peter Gamble vješto su iskoristili faktor iznenađenja i gledateljima umjesto još jedne sage o holivudskoj veličini podmetnuli nimalo raskošan underdog film o istom takvom underdog protagonistu.
U suštinski tešku storiju o preživljavanju u svijetu koji profit pretpostavlja kreativnosti upleli su elemente (tragi)komedije, ne srameći se igrati na emociju. I nisu pogriješili.
’I play Rocky’ nije samo kronika nastanka boksačkog filmskog klasika, već i duboko ljudski prikaz drame koja je lako mogla završiti knock-downom. Na sreću nije, jer suvereno pobjeđuje u svakoj rundi osjećaja. Teško se ne raznježiti nad scenom Slya i njegova psa Butkusa, dvojice bivših beskućnika u utrci života koja počinje manijakalnim pisanjem filmskog scenarija, a završava nominacijama za Oscara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....