Osobni gubitak kao umjetničko nadahnuće, bezgranična majčinska ljubav, društvene norme koje sputavaju čovjeka...Snažni intimni motivi iz romana Maggie O‘Farrell potaknuli su oskarovku Chloe Zhao, redateljicu izvrsne drame ‘Zemlje nomada‘ i značajno slabijeg nesuđenog blockbustera ‘Eternals‘ na obradu slabije poznate tragične priče iz života Williama Shakespearea.
Povijesna činjenica jest da je slavnom engleskom dramatičaru sin Hamnet umro u dječjoj dobi, a slobodna interpretacija da je taj događaj potaknuo nastanak ‘Hamleta‘, jednog od najpoznatijih djela svjetske književnosti.
Upravo oko te tvrdnje Zhao gradi fabulu u kojoj je Bard s Avona sporedan lik, a njegova supruga Agnes, moćna i krhka istodobno, središte emotivnog orkana. Takav odabir perspektive pogoduje irskoj glumici i pjevačici Jessie Buckley koja je u ulozi gospođe Shakespeare doista izvanredna. Tko je ovog ljeta na Igrama gledao Helenu Minić kako kao sluđena Medeja ‘guta‘ sve ostale likove, pa tako i muža mlakonju Jazona, sigurno će naći poveznicu s Agnes, ženom koja se tvrdoglavo opire dok je mrve životne nedaće. Muž joj se Shakespeare nadaje kao fantast nespreman za preuzimanje roditeljske ili bilo koje druge (osim larpurlartističke) odgovornosti, vagabund bez izraženog osjećaja za najbliže.
Nova irska zvijezda Paul Mescal (Gladiator II, Božja stvorenja) takvog supruga i oca glumi mlako, kadšto i neuvjerljivo, primjerice dok u očaju zbog smrti sina jedinca šapuće glasoviti solilokvij danskog kraljevića. Ni odnos supružnika u okolnostima teške obiteljske drame nije dovoljno iznijansiran. Dojam je da bi film snažnije odjeknuo da je Buckley solirala u prikazu majčinske boli.
Kako se ‘Hamnet‘ bliži završnici, tako je sve primjetniji pretjerani naglasak na tobožnjoj pozadini nastanka ‘Hamleta‘, djela koje osim sličnog (u to vrijeme istog) imena, u filmu ničim ne asocira na autorovo izgubljeno dijete. Prolazak mrtvog dječaka kroz tunel onostranog na pozornici gdje igra buduća hit-predstava napadno je preočita metafora.
Režija Chloe Zhao potvrđuje filmašicu istančane estetike, no u ovom se ostvarenju klatno pomaknulo u krivom smjeru. Budući da je autorica (ovdje i koscenaristica) sklona realističnom opisu međuljudskih odnosa, prevladala je u ‘Hamnetu‘ studija karaktera. No, ona uspijeva dobaciti do publike samo u Agnesinu slučaju dok je istodobno moment vizualne mističnosti u filmu potisnut, iako je mogao trasirati radnju. Ispočetka se ponadate da će junakinjina iskonska veza sa šumskim mikrokozmosom dobiti zasluženi prostor, no odmakom radnje svodi se na sve sitnije isječke po principu ‘fade offa‘. Šteta za cjelinu jer se baš u prikazu detalja iz prirode skrivalo bogatstvo simbolike.
Ovaj izmaštani Shakespeareov životopis neskriveno stremi prema Oskarima, no nije ih baš zavrijedio punu vreću. Jedan za Jessie Buckley mogao bi proći i točka. Pekinžanka Zhao ovaj put naprosto nije na razini ‘Zemlje nomada‘ gdje je briljirala s veterankom Frances McDormand. Možda je vrijeme da se iz povijesti i svijeta superjunaka vrati u stvarnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....