Tri godine nakon ‘Morbiusa‘, jedne od najlošijih ekranizacija Marvelovih stripova ikad, tumač glavnog lika krvopije, Jared Leto, upustio se u novu rizičnu ulogu, valjda u nadi da će ovaj put bolje proći. No, već s prvim kadrovima ZF kaleidoskopa nazvanog ‘Tron: Ares‘ postaje jasno da i ovaj put srlja u neuspjeh. I to na mlazni pogon. Njegov junak utjelovljenje je računalnog programa koje na futurističkom motociklu juri između stvarnog i virtualnog svijeta i usput nastoji ispraviti greške tvoraca iz zlih AI korporacija.
Leto Aresa glumi mehanički, bez nijansi i fokusa, što ne mogu prikriti ni dizajnerski kostimi ni gomila smišljeno slijepljenih pramenova. Glumac je to sklon fizičkim transformacijama koje katkad odradi savršeno (sjetimo se Paula iz Kuće Gucci), no trebao bi se ubuduće kloniti akcijskih i fantasy spektakala koji očito pogubno djeluju na njegovu reputaciju. ‘Tron:Ares‘ odličan je primjer.
Premisa koja ionako ne obećava bogzna kakav žanrovski pomak brzo se raspadne, kao i mnogi računalno generirani Aresovi progonitelji. Konfuzno miješanje zbilje i virtualne stvarnosti u bojama crvenog neona kod gledatelja umjesto znatiželje izaziva nervozu dok pokušava pohvatati konce radnje. Ovo je inače treće uprizorenje priče nadahnute ubrzanim tehnološkim napretkom. Valja reći da su predinternetski original iz 1982., pa donekle i Tron Legacy iz doba ekspanzije weba 2010. na toj liniji imali smisla.
Treći pokušaj nije imao takav luksuz pa se od autora očekivalo više maštovitosti, no novi Tron je jedva ima i u tragovima. Čovjek se zapita što u ovakvom projektu uopće radi Gillian Anderson: zvijezda Dosjea X zaslužila je više od sporedne uloge majke kompjutorskog geeka mafijaškog prezimena Dillinger koju je mogla odigrati i kućanica bez glumačkog iskustva. Mlada Greta Lee kao Eve, dobronamjerna računalna ekspertica s misijom svoju je, inače ključnu, junakinju svela na djetinjast lik koji na opasnost reagira smijuljenjem, vikom i skakutanjem.
Ponižavajuće karikaturalna je rola veterana Jeffa Bridgesa koji se ukazuje kao kakav ocvali čarobnjak iz oblaka.
Vizualno najdojmljivija je Jodie Turner- Smith kao Aresova pobočnica Athena, biće s ponešto zastrašujućom odlučnošću terminatorice koja se, međutim, raspline čim krene pilotirati nezgrapnim letećim oklopnjakom. Evan Peters kao glavni antagonist Julian Dillinger uopće ne funkcionira, više je nalik kakvom derištu koji zaslužuje zaušnicu.
Duhovite replike i sitne dosjetke koje neke filmove ovog ‘ranga‘ malo podižu, ovdje se svode na skroz neobjašnjenu usporedbu opusa Mozarta i Depeche Mode?
Doista ne trebate biti AI stručnjak da ‘Tron:Ares‘ detektirate kao promašaj. Za pohvaliti je ipak vizualno raskošne ‘pukotine‘ između realnosti i svijeta iza zaslona, te počesto mahnitu glazbenu podlogu za koju brinu Nine Inch Nails. Ne znamo kako na opus kolega iz tog kultnog američkog benda gleda Jared Leto - glazbenik. U svakom slučaju, nakon novog izleta u fantastiku godila bi mu stanka u tonskom studiju, uz zvuke obiteljskog sastava Thirty seconds to Mars.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....