Na Osojniku cvjeta pelin. Idealno vrijeme za u brdo, u branje pelinovog cvijeta i pripremu savršenog napitka – likera od pelina. Od davnina se na Osojniku priprema liker od ove biljke koja ima raznovrsna korisna svojstva, davno prije nego su krenule brojne likerske vrste.
- Prije nije bila nego loza, višnju ko je im‘o doma i pelin kad bi netko ubrao. A sad likera čudo, svih vrsta i okusa – kaže nam Nikolina Muhoberac koja na svom OPG-u na Osojniku brižno čuva tradicionalni način pripreme brojnih delicija dubrovačkog kraja.
- Branje je počelo jer je pelin u cvatnji. Beremo samo ljubičasti cvijet pelina, bez stabljike i lista. Bere se u brdu dok je veliko sunce i da ne puše vjetar. Bitno je da zadnja dva dana nije bilo kiše jer iza kiše se ne bere, cvijet je tada pun vode, nema u sebi ni cukara ni arome ako je pala kiša na njega – opisuje Nikolina pa naglašava kako se u drugim područjima cvatnja pelina već dogodila, ali ovdje je ipak riječ o brdovitom terenu, a samim time i nižoj temperaturi pa pelin procvjeta kasnije.
Zanima nas kako priprema liker od pelina.
- Baza je uvijek ista, a koliko čega ide, to sama ruka radi, onako od oka, kako bi rekli. Držim se onoga koliko pelinova cvijeta, toliko litara rakije i malo manje od te mjere ide cukara. Obično činimo u staklenom vazu od tri kila, otprilike 80 posto vaza napunim cvijetom, šećera ide oko 80 deka, a ostatak je rakija. Svakako, što više cvijeta, to je bolji pelin. Ako je liker jak, kasnije se razblaži rakijom. Bude baš lijep i ukusan taj liker jer cvijet pelina je sladak – kaže nam sugovornica.
Liker od pelina je svjetlije boje, ‘nalik je boji medice i nekih modernijih likera‘.
- Mi radimo čisto prirodno kako se uvijek radilo, ne stavljamo dodatne arome u njega. Netko stavlja zrno kave da bude tamniji, netko doda kanjelu... - kaže nam Nikolina Muhoberac.
Spominje zbirku pjesama u kojoj su opjevane djevojke koje beru pelin na Osojniku, želeći pojasniti kako je branje pelina u ovom kraju prisutno od davnina.
Vraćamo se na pripremu likera. Kada se spomenuti sastojci stave u staklenku, nju se barem 40 dana, što je minimum, drži na sunčanom mjestu.
- Što duže stoji to je bolji liker. Svako pet, šest dana se smjesa protrese da se cukar rastopi. Poslije se liker procijedi u boce, uvijek je bolje u staklo nego plastiku i to po mogućnosti tamnije staklo. Ili u kakav bocun, prije se stavljalo u male demižane. A rok trajanja, dok ne popiješ!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....