Nakon 19 dana vožnje otokom, napokon sam okružio Sardiniju i došao do njenog vrha, mjesta Santa Teresa Gallura. Odatle se vidi desetak kilometara udaljena Korzika, te gradić Bonifacio smješten na samoj litici. Sardiniju ću najviše pamtiti po lijepim dugačkim pješčanim plažama, ali i po simpatičnim malim gradićima, netaknutoj prirodi u unutrašnjosti i nevjerojatnim zalascima sunca.
Tridesetak minuta vožnje brodom i prvi prizori prilaska Korzici, već su gotovo najnevjerojatnije nešto što se može vidjeti na tom francuskom otoku. Na sedamdesetak metara visokoj litici, s tri strane okružen morem i zidinama opasan, smjestio se Bonifacio.
Nostalgija za Stradunom
Kad se nakon iskrcaja popnem u sam grad, shvatit ću da sam ono najljepše već vidio. Pogled na grad s morske strane najimpresivnija je njegova vizura. Unutrašnjost malog gradića od svega tri tisuće ljudi, jako me podsjetila na Dubrovnik, ponajprije na uličice koje vode na Svetu Mariju. Tim više sam se oduševio i osjetio nalet nostalgije kad sam na jednoj od ploča s nazivima ulica ugledao i natpis - Stradun.
Razmišljao sam kako sam sretan što sam tu baš sada, zimi, imajući u glavi sliku kako gradić izgleda kad horda turista krene na ljetnoj žegi marširati i gužvati se uskim uličicama. Nakon kave krećem prema vrhu otoka, prethodno odabravši voziti zapadnom stranom otoka, prema kojoj se spuštaju planinski vrhunci.
Prvi put prohladno
Ona je razvedena i puna zaljeva, za razliku od istočne strane, ravne i dosadne. Voziti tom stranom koju sam odabrao, fizički je zahtjevnije, ali i ljepše i lakše za kampirati, razmišljao sam pri donošenju odluke. Već tog dana, shvatio sam da sam dobro odabrao, budući da je najveća muka bila od nekoliko prekrasnih plaža u malim uvalicama, odabrati onu na kojoj ću prenoćiti. Prvo buđenje na Korzici, sljedećeg jutra, bilo je predivno, ali i po prvi puta prohladno. Pred zoru sam navlačio svu odjeću na sebe i sklupčavao se u vreći za spavanje. Kad je sunce oko 9 sati izvirilo, u čas se situacija promijenila, pa je vrlo skoro temperatura bila oko 20 stupnjeva. Pri kraju dana punog uzbrdica i spustova, dolazim u gradić Porticcio, predgrađe upravnog središta Korzike, Ajaccia.
Tamo ponovno putem Warmshower aplikacije pronalazim smještaj kod lokalca Oliviera, koji sâm živi u velikoj kući s predivnim pogledom na Ajaccio. Pred vratima me dočekuje taj ljubazan čovjek u pedesetima i daje mi ključeve apartmana na donjem katu kuće. “Ljeti ga iznajmljujem strancima, a zimi je šteta da stoji prazan kad može nekome pomoći”, govori mi.
Nešto kasnije, sjedimo na taraci njegovog apartmana u vrhu kuće i pričamo. Krenemo s laganim temama poput mojeg putovanja. Zanimaju ga tehnički detalji: kuda idem, kako se hranim, gdje spavam i što nosim od opreme. Priča mi kako i on planira ovog ljeta proći Francusku od vrha do dna biciklom. Ne pita me zašto putujem. I bolje, ne bih mu znao odgovoriti. Ali, ja njega zato upitam, na što mi se domaćin otvori: ‘prije par mjeseci me ostavila žena i odvela oba sina sa sobom. Ja sam iz Bretanje, sa sjeverozapada Francuske, a ovu kuću smo zajedno odabrali i kupili prije nekoliko godina. Ovo je bio naš dom, obiteljsko gnijezdo, a sad je pusta. Ovdje me sve previše podsjeća na prošlost i ono čega više nema. Osjećam da moram bježati odavde, a ne znam kuda bih. Zato sam odlučio da ću samo sjesti na bicikl i živjeti na putu dok mi se misli ne srede.’
Životna priča
’A što je s poslom, premlad si da bi bio umirovljenik, ako smijem primijetiti?’, upitam nešto u tom stilu, ne bojeći se reakcije, budući da sam zaključio kako je riječ o iznimno dobroj i blagoj osobi.
’Ni tu situacija nije puno bolja. Radio sam kao prodajni predstavnik u jednoj tvrtki za prodaju lučke opreme, no tu sam dobio otkaz nedavno.’
Nisam očekivao baš ovakvu životnu priču. Djelovao mi je kao čovjek koji je još do jučer imao sređen i miran život, a sada ga je poklopila životna oluja s kojom ne uspijeva izaći na kraj. Tad primijetim i kako u boci viskija na stolu već nedostaje polovica sadržaja.
’Znam, stara rana se liječi starim lijekom, vinom dabome, pa ne bi valjda mlijekom’, ali, liječi li u alkoholu tugu, ili je sve od njega i krenulo, promislio sam pritom...
Još kratko porazgovaramo prije nego se spustim u svoj apartman, do kojega je do dugo u noć dopirao tužni blues iz gramofona s kata iznad.
NASTAVLJA SE...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....