Nakon krađe bicikla, odluka o nastavku putovanja bila je sjajna!

U prošlom dijelu putopisa pisao sam o dolasku u Valenciju, te kako mi je u Božićnoj noći ispred recepcije hostela ukraden bicikl s većinom opreme koja je bila na njemu.

Male radosti, strasti i znakovi

Taj Božićni dan provodio sam i dalje u nevjerici, razmatrajući opcije, no poprilično uvjeren kako to znači i kraj putovanja. Ne samo zbog financijskog gubitka, koji je ovaj put bio još veći, već i zbog organizacijskog te vremenskog. Za ponovno se opremiti, kupiti bicikl, a ponajprije opremu trebalo mi je barem 20-ak dana i puno organizacije. Tog jutra, potonuo i dotučen, bio sam uvjeren kako nemam snage za tako nešto.

Privatni album

Volim razmišljati o životu kao o velikoj avanturi i putovanju. Tijekom njega, čovjek po svojoj prirodi, odluke većinom donosi vjerujući kako zna gdje ga sljedeći korak vodi. Ponekad tako i bude, no još češće, odluke nas bacaju i odvode u posve nepredvidive kutke i scenarije kakve nismo mogli ni zamisliti. Odavno sam stoga sebi objasnio kako opterećivanje budućnošću i nema prevelikog smisla, pa sve što pokušavam kad planiram daljnje korake je slijediti neke male radosti, strasti i znakove koje promatram kao signale kojim smjerom dalje krenuti, potpuno se pritom predajući putu bez očekivanja.

Promišljao sam tog jutra kako je ovo jedan takav znak. Ostanak bez bicikla kao znak da je bio jasan. Vrijeme je za povratak i neki novi smjer. Prvotni cilj, kad sam kretao iz Dubrovnika, bio je doći do juga Španjolske i tako, krećući se prema jugu, bježati od zime. Tu sam napokon i stigao, imao sam opravdanje za odustajanje.

Privatni album

Humanitarna nota

Znak je i bio, no nešto drukčiji. Nakon što sam na društvenim mrežama podijelio što mi se dogodilo, te kako sam ostao bez bicikla, prijatelji i poznanici su se počeli masovno javljati pružajući podršku. Mnogi od njih su mi nudili financijsku pomoć pri kupnji novog bicikla kako bi mogao nastaviti živjeti i slijediti svoj san. Nakon svake nove poruke u meni je rasla neopisiva sreća i punio sam se novom snagom i energijom. Na kraju dana sve mi je bilo kristalno jasno. Znao sam da sigurno nastavljam dalje, samo nisam znao kako. U sljedećih nekoliko dana, naručio sam novi bicikl koji je trebao tijekom 15-ak dana stići u Valenciju, a ja sam prvo autobusom za Barcelonu, a potom letom za Dubrovnik, skoknuo doma dočekati Novu godinu te ostatak naručene opreme. Naposljetku, 20. siječnja, odmoran, pun nove energije i elana, vraćam se u Valenciju, skupljam novi bicikl te nastavljam kotrljanje prema jugu. Potaknuta krađom bicikla, na pamet mi je pala ideja kako putovanju dodati humanitarnu notu i na neki način mu dati dodatni smisao.

Naime, novac koji su mi poznanici i prijatelji nudili kao pomoć pri kupnji bicikla, nisam mogao ni htio prihvatiti. Stoga sam na internetskoj platformi otvorio akciju prikupljanja novca, gdje su svi oni koji su željeli na neki način pomoći mojem putovanju, mogli i mogu i dalje uplatiti donaciju. Odlučio sam da svakih 2.000 kilometara koje prođem biciklom, sav prikupljeni novac doniramo nekome kome je tad potreban. Ljudi su se na akciju odazvali u velikom broju, a moj osjećaj da radim nešto korisno i dobro za zajednicu davao mi je dodatni poticaj za nastavak puta.

Privatni album

Duh Amerike

I nastavio sam. Vrijeme savršeno, gotovo ljetno, bicikl nov, a ja prepun energije. Osjećaj na putu iz dana u dan bio je sve bolji. Nakon par dana ugostio me Amerikanac Tom, sjajan čovjek i zaljubljenik u biciklizam koji je iz SAD-a sa svojom ženom trajno preselio tu na jug Španjolske pred par godina kad je Trump došao na vlast. Kako mi je rekao, Trump i nije bio toliki problem, koliko potpuna polarizacija američkog društva u kojem se više nije osjećao ugodno.

Sve tih dana nastavlja biti u duhu Amerike, pa tako ulazim u Benidorm, grad s najviše nebodera po glavi stanovnika nakon New Yorka. Za sobom ostavljam malene španjolske gradiće krećući se prema Alicanteu, slušam stari Haustor i osjećam kako sam točno tamo gdje trebam biti, odluka o nastavku putovanja je bila sjajna. Osjećaj da smo tamo gdje trebamo biti ne ovisi o geografskim širinama i dužinama, on dolazi iznutra.

NASTAVLJA SE...