Bere se paralelno s maslinama, ali njome ne začinjamo hranu niti je jedemo natučenu ili ukiseljenu. A konzumira li se u prekomjernim količinama može – opiti.
Tako su barem vjerovali naši stari dok su sa zimzelenih grmova i stabalaca otkidali maginje, samonikle biljke kojih je prije betonizacije bilo krcato napretek po vrletima krajnjeg juga. Maginje, magunje, mogunje, prvke, prpke, jagodnjaci, samo su neki od naziva za plodove planike, zapostavljene, ali veoma ukusne i ljekovite biljke. Plodovi joj dozrijevaju u listopadu i studenom, kada prelaze iz zelene u žutu, narančastu i konačno crvenu boju. Cvjetovi dolaze u visećim grozdovima, a plodovi su prava riznica vitamina C koji se zadržava i nakon termičke obrade. Odlikuje ih i obilje drugih vrijednih sastojaka poput kalija, kalcija, fosfora, željeza i natrija. Od maginja možete napraviti pekmez, aromatizirati rakije i likere, te ih u manjem omjeru dodati u voćne kolače kao jagode ili maline. Neki su ih uvrstili i u sastojke za kruh, a Dobra hrana je s vama podijelila jednu potpuno drugačiju ričetu:
Sirup od maginje
Omjeri za sirup:
1 litra vode
600 g šećera
1 limeta narezana na ploške
3-4 lista smokve
sok limuna po želji
Priprema:
Sve zajedno prokuhamo. Za kompot staklenku napunjenu maginjama zalijemo vrućim sirupom, zatvorimo staklenke te ostavimo počivati najmanje tjedan dana do konzumacije, dok za marmeladu koristite 2 do 3 decilitra sirupa po kilogramu maginja, ovisno o zrelosti ploda. Što je maginja zrelija, zahtijeva manje sirupa tijekom kuhanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....