Kotrljam se francuskom obalom, krenuo sam iz Toulona, preko Marseillea prema Barceloni. Premda se bliži zima, tijekom dana ne osjećam promjenu vremena jer se cijelo vrijeme krećem prema jugu i ljepšim vremenskim uvjetima. Nakon što sam ekspresno napustio Marseille, put me vodio industrijskim predjelima, pored masivnih dimnjaka i još većih skladišnih postrojenja. Budući da sam i dalje vozio poprilično blizu mora, to je bio najružniji komad obale kojim sam do tada prolazio. Krajem dana ipak prilazim parku prirode imena Camargue: riječ je o velikom močvarno-morskom području prije Montpelliera, kroz koje su napravljeni uski kanali kojima se može prolaziti.
Studen na početku dana
Park je ujedno i dom brojnim vrstama ptica, prvenstveno ružičastim plamencima (pelikanima). Smjestim se na dini usred parka prirode i tu razapnem šator, okružen mnogobrojnim plamencima. Sljedećeg jutra bio mi je rođendan, a dočekao sam ga smrzavajući se. Te noći temperatura se spustila na tek nekoliko stupnjeva iznad nule, tako da sam se pred zoru budio i oblačio svu preostalu odjeću koju sam imao kod sebe. Teško sam mogao i zamisliti neobičniji način za dočekati rođendan. Sâm u šatoru, sklupčan u vreći za spavanje na jugu Francuske. Nisam ni slutio da je to tek početak rođendana koji ću zasigurno zapamtiti.
Sunce se polako podizalo, ali i dalje je bilo zubato, dok sam se kretao prema gradiću Aigues-Mortes, poznatom po lijepim, iznimno očuvanim srednjovjekovnim zidinama. Kad sam stigao do prvog sljedećeg, obližnjeg gradića, imena Le Grau du Roi, već je zatoplilo, pa sam odlučio skinuti jaknu. Cijelo vrijeme dok pedaliram, na leđima nosim maleni ruksak u kojemu je prije svega laptop (ne želim da se ošteti u ruksaku), te sitnice koje mi trebaju tijekom dana, poput punjača za mobitel, eksterne baterije, rezervne majice, rukavica...
Neočekivani dar neznancu
Odložim ruksak pokraj puta, skinem jaknu, spremim je u torbu na biciklu i nastavim dalje.
Nakon otprilike pola sata vožnje, primijetim da sam nešto posebno bezbrižan i lagan danas. Možda je to jer mi je rođendan, a možda i jer nemam teret ruksaka na leđima?!
Ruksaka koji je ostao pored puta na mjestu gdje sam se presvlačio. Oblije me hladan znoj. Okrenem se i krenem obarati rekorde staze u bicikliranju natrag prema mjestu gdje sam ostavio ruksak, no uzalud. Netko je već prošao tuda i obradovao se neočekivanom daru.
Frustracija, bijes na samog sebe, kajanje, pa procjena štete i pokušaj prihvaćanje situacije, misli su mi se slagale otprilike tim redoslijedom. Materijalni gubitak laptopa i elektronike koja je bila uz njega, još bi nekako i pregrmio, no sve ono što je bilo u laptopu, a što nisam imao spremljeno u rezervi, posebno je boljelo. Sreća u nesreći bila je što je bio tek ponedjeljak, pa sam imao dovoljno vremena do petka, kad se u gradu održavao kviz, a za kojega mi je trebao laptop, radi čega ga prvenstveno i nosim gdje god idem.
Kupovina izgubljenog
Sve je to dio ovakvog putovanja i avanture, nešto čemu ćeš se za nekoliko godina smijati i što ćeš prepričavati, tješio sam samoga sebe vozeći se prema simpatičnom gradu smještenom na kanalima, imena Sète. No, uzalud. Teško se bilo samo tako brzo pomiriti. Nije mi bilo do razgledavanja, premda sam u tom gradu osjetio pravi francuski šarm. U glavi mi je bilo samo kako što prije ponovno kupiti sve što je izgubljeno i vratiti se u svakodnevicu. Nekoliko kilometara prije ulaska u svaki grad, prolazio bih kroz trgovačku zonu s velikim centrima. Tako je bilo i prije ulaska u grad Béziers, gdje ponovno kupujem sve što sam prethodno pogubio.
Premda sam se cijeloga dana trudio samo prihvatiti to što se dogodilo, bilo je teško ne razmišljati o tome: da sam barem pazio, nisam trebao odlagati ruksak na pod, je li ga baš morao netko tako brzo pokupiti; nerijetko bi pomislio nešto poput toga...
Te večeri, u Béziersu me ugostio stariji bračni par dragih Francuza kod kojih sam noćio. On se zvao Marc i prije desetak godina je sa sjevera zemlje preselio na jug. Imao je zamotane obje ruke. Za večerom, kroz razgovor smo došli i do tih ruku. Reče mi kako mu je slaba cirkulacija, zbog toga su zamotane. Slaba cirkulacija je povezana s gadnim rakom koji ima i koji će ga uskoro dokrajčiti, kaže mi još i to, sve sa širokim i iskrenim smiješkom na licu.
Ujutro sam se, uz zajedničku fotografiju, rastao od Marca. Nakon sinoćnje večere, gubitak nečega poput laptopa u trenu je postao tako sporedan i nebitan, kakav zapravo i jest.
Hvala životu i Marcu na toj lekciji, tada nisam ni slutio da će mi vrlo skoro ona itekako vrijediti.
NASTAVLJA SE...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....